HDZ-ovi portali pišu da je HVO osnovan 8. marta 1992. što se slavi kao Dan utemeljenja HVO-a, te da je HVO nakon Daytonskog mirovnog sporazuma definiran kao hrvatska komponenta Vojske Federacije Bosne i Hercegovine, a nakon reforme obrane 2005. godine, transformiran je u 1. pješačku (gardijsku) pukovniju, jednu od tri pukovnije u okviru Oružanih snaga Bosne i Hercegovine.

Portali navode da 18. novembra 1991., hrvatsko političko vodstvo u Bosni i Hercegovini osniva Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu te da Herceg-Bosna radi odbrane Hrvata organizira Hrvatsko vijeće obrane (HVO) koji je službeno osnovan 8. marta 1992. kao vrhovno tijelo odbrane hrvatskog naroda u samproglašenoj Hrvatskoj zajednici Herceg-Bosni i kao najviše izvršno i upravno tijelo Herceg-Bosne.

Portali navode kako već dan-dva nakon službenog osnivanja, HVO ulazi u velike bitke sa nadmoćnom srpskom vojskom i JNA oko Kupresa gdje je pretrpio velike gubitke, a od 13-23. marta 1992. slama veliku ofanzivu Srba prema Livnu i njihov pokušaj proboja prema Hercegovini i Neretvi. Također se navodi kako  23. juna 1992. HVO osvaja prvu agresorsku vojarnu u Čapljini.

Portali navode da je 6337 hrvatskih mladića poginulo kao pripadnici HVO, uz brojne civile Hrvate Bosne i Hercegovine koji su bili žrtve strašnog rata od 1992-1995., te da je HVO imao ključnu ulogu u oslobađanju velikih dijelova Bosne i Hercegovine 1995.

No, pravi smisao osnovanja paradržavne tvorevine Herceg Bosne, otkrio je hrvatski predsjendik Franjo Tuđman, o čemu svjedoče brojni stenogrami sa sastanaka tadašnjeg predsjednika Hrvatske s čelnicima HDZ-a BiH.

Iz Zapisnika sa sastanka predsjednika RH Franje Tuđmana s delegacijom HDZBiH u Zagrebu, 27. 12. 1991., jasno proizilazi da se ni Tuđman ni HDZ BiH nisu zalagali za opstanak BiH. Dapače!

”Jedan je od naših ljudi u Bosni napravio neki prijedlog o takvom jednom razgraničenju gdje bi Hrvatska područja i ona koja ste vi obuhvatili u ovoj zajednici Herceg-Bosna i u Zajednici Hrvatske Posavine, gdje bi vjerojatno Hrvatskoj u slučaju razgraničenja osim te dvije zajednice vjerojatno još pripala zbog geopolitičkih razloga i cazinska, bihaćka Krajina, da bi to bilo gotovo optimalno zadovoljenje hrvatskih nacionalnih interesa, ne samo sada nego i za budućnost, a da bi se znači iz preostalog dijela, gdje bi ostali pretežito i Muslimani i jedan dio Hrvata katolika, da bi se moglo, znači, oko Sarajeva stvoriti jedna državica koja bi podsjećala na onu povijesnu zemljicu Bosnu, koja bi bila, znači, tampon onda između tog razgraničenja Srbije i Hrvatske", rekao je Tuđman na tom sastanku.

Nedvojbeno je utvrđeno da je Franjo Tuđman početkom 1992. pokušao ubijediti SAD da je u njihovom interesu da Srbi i Hrvati podijele BiH, te je potvrdio da je o tome razgovarao ne samo sa Slobodanom Miloševićem, već i sa liderima Srba u BiH koji Hrvatima nude dogovor, navedeno je u depeši od februara 1992. godine koja je iz američke ambasade u Beogradu upućena u State department.

U depeši je istaknuto da je tadašnji američki ambasador Warren Zimmermann bio šokiran ovim tvrdnjama, uz napomenu da je interes za podjelu BiH u Tuđmanu vjerovatno pobudio Slobodan Milošević tokom razgovora u Briselu.

Navedeno je da je Warren Zimmermann upitao Tuđmana kako je moguće da sa Srbima ratuje u Hrvatskoj, a da istovremeno s njima pregovara u BiH, Tuđman je, kako se tvrdi u depeši, odgovorio da je BiH vještačka država stvorena voljom kolonijalnih sila, a da je Hrvatska stara država koja se prostirala do Zemuna, te da je neophodno da u interesu mira Srbi i Hrvati postignu dogovor u BiH, s tim da bi muslimanima bila prepuštena teritorija Sarajeva s okolinom.

U depeši se ističe da je telefonski razgovor sa Tuđmanom inicirao ambasador Zimmermann kako bi ga pohvalio jer je pristao da odblokira kasarne JNA u Hrvatskoj i da mu objasni zašto SAD ne mogu priznati Hrvatsku, ali da je Tuđman veoma brzo razgovor skrenuo na BiH i njegove planove o podjeli.

“Bilo nam je jasno da Tuđman jednostavno ne može da shvati da muslimani imaju bilo kakvo pravo da odlučuju o sudbini BiH", zaključuje Warren Zimmermann

(S.B.)