Oni su heroji svakodnevice: medicinske sestre, čistači ulica, blagajnice u samoposlugama. Ali je li baš morala da nam se dogodi pandemija da bismo shvatili koliko su važna sva ta zanimanja? I što će biti kad sve ovo prođe?

Negdje u ovo vrijeme, prije dvije godine, jedna njemačka medicinska sestra je na svojoj Facebook stranici objavila otvoreno pismo tadašnjem i sadašnjem ministru zdravlja Jensu Španu koje je na društvenim mrežama doživjelo pravi bum, piše Deutsche Welle.

Jana Langer se u tom pismu nije bunila zato što je loše plaćena, već je od nadležnog ministra tražila da joj dozvoli da svoj posao obavlja onako kako misli da treba. A za to joj je, kako je napisala, potrebno vrijeme.

''Klinike više nisu zdravstvene ustanove'', izjavila je Jana Langer u intervjuu za njemački javni servis WDR, ''već tvornice u kojima šefovi samo gledaju da im se brojke uklapaju. Pacijent je postao roba i tako se i tretira.''

Dvije godine kasnije, medicinske sestre na odjeljenjima za intenzivnu negu, recimo u Heinsbergu, jednom od prvih žarišta zaraze korona-virusom u Njemačkoj, bukvalno rade ''kao na traci''.

Problem u ovoj krizi nije samo (potencijalni) manjak respiratora, nego i manjak osoblja koje zna da radi s tim uređajima.

Zato kvalifikacijske medicinske sestre moraju da rade prekovremeno. I što je najgore, to je u Njemačkoj postalo sasvim normalno. Novi status u društvu, ali do kad? Ako je za utjehu, u Europi zahvaćenoj koronom rastu zahvalnost i poštovanje prema ljudima koji ovih dana izlažu svoje zdravlje i život opasnosti da bi pomogli onima kojima je to trenutno najviše potrebno. Vodeći njemački političari nazivaju ih ''junacima i junakinjama svakodnevice''. '

'Stubovi uspješnog gospodarstva nisu samo oni koji nose kravate, već i oni koji sjede za kasom u supermarketu, koji u bolnicama odrađuju dodatne smjene ili, unatoč krizi, i dalje odnose smeće“, izjavio je njemački ministar rada Hubertus Heil.

I njemačka kancelarka Angela Merkel zahvalila se herojima svakodnevice u svom obraćanju naciji. A tu je i najava Markusa Zedera, premijera Bavarske, njemačke pokrajine koja u međuvremenu ima najviše zaraženih korona-virusom i najviše mrtvih.

On je obećao da će medicinskom osoblju u oblasti nege isplatiti premiju od 500 eura.

I u drugim pokrajinama se razmišlja o takvom ''bonusu''. Trgovinski lanac REWE takođe planira premije za zaposlene u supermarketima.

Osim toga, širom Europe organiziraju se raznorazne akcije javnog aplaudiranja ''herojima i heroinama svakodnevice'' – ljudima koji su odjednom postali važni – i vidljivi.

Što o tome misle heroji? Heroji kažu da su dirnuti i polaskani novim statusom u društvu, ali da – koliko god im prijao aplauz – od njega ne mogu da žive. I pitaju se: što kad prođe ova kriza? Hoće li se višegodišnje diskusije o premalo plaćenim zanimanja, poput njegovatelja u staračkim domovima, završiti happy endom? Ili će ''heroji i heroine svakodnevice'' po povratku u normalu pasti u zaborav i nastaviti da žive kao i prije krize.

U svijetu u kojem su bonusi rezervirani za one koji nose kravate, i u kojem će oni – trenutni ''heroji i heroine'' – ponovo nestati u sivoj svakodnevici.

Za sve koji ne žele da ih zaborave – pogledajte naizgled nespojive priče: o jednoj njemačkoj medicinskoj sestri, o hrvatskim alpinistima na zagrebačkim krovovima, o jednom Banjalučaninu i njegovoj narodnoj kuhinji, o Aleksandru iz Beograda i Darjanu iz Subotice – ljudima koji na različite načine pomažu svojim sugrađanima.