Za megalitske strukture ogromnih dimenzija nastalih u  prapovijesti moderna znanost ni danas nema sve odgovore.

Ti su megaliti rasprostranjeni na širokom području od zapadne Evrope, sjeverne Afrike, Bliskoga istoka, pa sve do Japana. Ovaj način gradnje prvi se put pojavio još u doba neolitika, no većina građevina od neobrađenih kamenih blokova pripada starijemu bronzanom dobu. Prema drevnoj predaji, druidski svećenici su u njima vršili tajanstvene magijske obrede; a prema stručnjacima za prapovijest, najčešće se radilo o grobnim spomenicima.

Megalitske građevine podizane su u obliku dolmena ili menhira. Dolmene je činilo nekoliko kamenih obeliska te kamena ploča postavljena kao krovna konstrukcija. Najpoznatiji dolmen je Stonehenge na jugu Engleske, izgrađen između 2.000. i 1.400. godine prije nove ere. Svrha toga zdanja do danas nije poznata, a pretpostavlja se da je imalo kultnu ulogu.

Moguće je da su ljudi pomoću sličnih struktura predviđali astronomske pojave, uključujući zimski i ljetni solsticij te pomrčine Sunca i Mjeseca. Menhiri su, pak, jednostavno postavljeni kameni obelisci, koji tvore kružnu ili polukružnu strukturu. Služili su za razne obredne svečanosti, ali možda i kao zvjezdarnice. Najpoznatiji kompleks menhira nalazi se kod Carnaca u Francuskoj, s gotovo 3.000 kamenih blokova.

U megalitsko graditeljstvo ubrajaju se i spomenici sredozemnoga kruga, kultni i odbrambeni objekti izgrađeni od kamenih blokova u tehnici suhozida, poput onih na Sardiniji, Malti, kiklopske građevine u Grčkoj i drugim.

Moderna znanost još uvijek ne može objasniti kako su kameni blokovi teški nekoliko desetaka tona stigli na stotine kilometara udaljene lokacije i precizno poslagani u doba kada je ljudska civilizacija bila na najnižem stepenu razvoja, a mnogi vjeruju da u svemu prste imaju i tajanstveni posjetitelji iz svemira.

(SB)