Potez predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića da po prvi puta okupi sve tri razine vlasti i skupa se poklone žrtvama Jasenovca bez ikakvih govora odjeknuo je kao nešto jako pozitivno. No, nakon njegove izjave o ploči sa natpisom „za dom spremni“ digla se velika prašina među desničarima u Hrvatskoj. Ono što se dogodilo na obilježavanju akcije „Bljesak“ u Okučanima dodatno je razbjesnilo vladajuću stranku u Hrvatskoj. Kako gledate na sve?

Dakle, ne radi se samo o Jasenovcu otprije tjedan dana, već i na obilježavanju operacije Bljesak 1. svibnja u Okučanima. Milanović je pokazao dosljednost i čvrstinu – najavio je da će prema ustaškom pozdravu „za dom spremni“ pokazivati nultu toleranciju i toga se drži. ZDS je bio i jest ustaški pozdrav, činjenica da su ga neki branitelji upotrebljavali za vrijeme ratova devedesetih u tom smislu ne mijenja na stvari. U Okučanima je po prvi put u događaju koji organizira državni protokol netko upleo taj pozdrav, makar i na majici. A obilježavala se akcija u kojoj HOS-ovci uopće nije sudjelovali, jer su bili rasformirani četiri godine ranije. Skandalozno i sramotno! Oklijevanjem, kolebanjem i strahom od donošenja jasnih odluka te se ekstremiste dodatno ojačava. Ako ih se ne zaustavi na jednoj točki, oni idu dalje. Dakle, mislim da je MIlanovićeva metoda dobra i da će to vrijeme pokazati.

S druge strane, u Donjoj Gradini, član Predsjedništva BiH Milorad Dodik teško je optužio hrvatske vlasti i iznio niz optužbi usmjerenih prema nadbiskupu Strossmayeru. Kakva je povijesna uloga biskupa Strossmayera u holokaustu i je li Dodik u pravu?

Da, vidio sam da je Dodik konstatirao kako su ustaše ustrajno ubijale Srbe "na bazi onoga što ih je učio Strossmayer i mnogi drugi". Uopće mi nije jasno otkuda u toj priči Strossmayer. Između ostalog, on je bio promotor jugoslavizma, suradnje s pravoslavcima i Srbima. Kad je 1875. počeo ustanak u BiH osnivaju se razni odbori za pomoć ustanicima. Osnovan je i međunarodni odbor sa sjedištem u Parizu kojem su na čelu bili srpski mitropolit Mihajlo i biskup Strossmayer. Dakle, kad je o Dodigu riječ - pokušavam biti diplomat, ali što je previše – je previše.

U BiH je na djelu gotovo nemoguća koalicija između nacionalsocijalista (SNSD) predvođenih Miloradom Dodikom i nacionalista predvođenih liderom HDZ-a BiH Draganom Čovićem. Možete li se prisjetiti je li povijest ikada prije upamtila takve vrste koalicija i kako su one, eventualno, završavale?

Iako niti Čovića ne mogu nazvati ustašom, kao što ni Dodika ne mogu nazvati četnikom, paralela iz Drugog svjetskog rata, kad su četnici i ustaše usko surađivali sama se po sebi nameće. Evo Vam niza primjera - veliki župan Velike župe Pliva i Rama sa sjedištem u Jajcu 6. augusta 1942. izvještava MUP u Zagrebu da je „ova Župa izdala ukupno 160.000 kn za nabavu opanaka četnicima, jer je prijetila opasnost da četnici kod Mrkonjić-Grada napuste položaj koji su držali prema partizanima“. Potkraj 1942. Okružnica Ministarstva domobranstva objašnjava domobranskim zapovjedništvima na bosanskohercegovačkom prostoru kako „izdavati hranu u naravi četnicima-suborcima“. Vojvoda Petar Baćović tih istih dana izvješćuje Dražu Mihailovića "kako se od 26. novembra vode ogorčene borbe između četnika i partizana na Majevici. Četnike potpomažu Nemci, domobrani i ustaše".

Dodik oštro napada okupljanja u Bleiburgu i Republiku Hrvatsku, a Čović je u Bleiburgu na domaćem terenu. Dodik ne priznaje genocid u Srebrenici, ističući uvijek stradanja samo naroda kojem on pripada. Je li opasno na povijest gledati selektivno?

Naravno da se povijest ne može gledati selektivno. Te su prezentacije povijesti, sad već ima 30 i više godina, stvarane po o onoj narodnoj - svak' kriv, samo mi pravedni. I danas više nijedna nacionalna zajednica na prostoru bivše Jugoslavije na takve prezentacije nije imuna. Međutim, to nije samo akademsko pitanje odnosno diskusija. Naime, kad tako lažno predstavite svoju povijest, onemogućavate sebi da se pozicionirate u prostoru i vremenu. Usporedimo to sa završnim računom nekog poduzeća u kojem ima teških pogrešaka – Vi onda ne možete zaključiti u kakvoj je poziciji poduzeće danas, a još manje kakva bi poslovna politika trebala biti u budućnosti.

S druge pak strane, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić svako malo iskoristi priliku za napad na Hrvatsku, u prvi plan ističući brojeve žrtava Jasenovca, koje se znatno razlikuju od službenih brojki. Što je prava istina o Jasenovcu i zbog se čega žrtvama stalno licitira?

Manipulacije Jasenovcem 75 godina nakon nestanka logora tužan su nastavak povijesti i nemaju više neposredne veze s Drugim svjetskim ratom, nego s činjenicom da se postjugoslavenske države i društva ne znaju na pravi način suočiti s vlastitom poviješću. Jasenovac je bio radni logor, ali prvenstveno logor smrti u kojem je ubijeno između 85 i 100 tisuća ljudi, ponajviše Srba, pa Roma i Židova, a potom i svih drugih koji su iz bilo kojeg razloga ustašama bili nepodobni.

Nedavno ste gostujući u Dnevniku HRT-a otkrili neke od strahota koje su prošle žrtve Jasenovačkog logora. Zbog čega se tako malo prostora u javnim medijima pridaje svjedočanstvima najvećeg pokolja u povijesti naših prostora?

Potrebno je suočavanje sa jasenovačkim zločinom, ali to danas valja činiti u „paketu“, zajedno s drugim zločinima koji su počinjeni i u Drugom svjetskom ratu, i u ratovima devedesetih.

U Hrvatskoj, ali i i Bosni i Hercegovini kao da je vrijeme stalo. Obje države su prema opredjeljenju antifašističke, ali na teritoriji koju od 1992. godine kontroliraju nacionalisti i danas imamo ulice nazvane po ustaškim i četničkim dužnosnicima. U Mostaru ulice još uvijek nose nazive po Vokiću i Lorkoviću, Budaku, Francetiću, što nam to govori?

Da, mostarski primjer je katastrofa. No, u Banjaluci imate ulice po četničkim vojvodama Urošu Drenoviću i Radetu Radiću, a ulicu je dobio i Ravnogorski pokret. Na Radioteleviziji Republike Srpske i na Radioteleviziji Srbije 2013. je prikazivana serija Ravna Gora u kojoj se četnici prikazuju kao pravednici koji se u nekakvoj svetoj borbi bore protiv fašizma i komunizma. Četnički pokolj oko 1000 Hrvata i oko 300 Muslimana-Bošnjaka, dobrim dijelom žena i djece u okolici Prozora u listopadu 1942. pod vodstvom Petra Baćovića prikazan je u toj seriji kao „oslobodilačka“ akcija. Ima i u bošnjačkom korpusu krivih pogleda na Drugi svjetski rat, ali i drugačijih relativizacija. Naprimjer, tobožnje piramide kod Visokog neki proglašavaju „nacionalnim interesom“, a zapravo se radi o pseudoarheologiji koja nanosi višestruku štetu.

Mnogi povjesničari i sociolozi slažu se kako živimo u vremenu podvala i povijesnog revizionizma, izjednačavanju žrtava i agresora, kakvo je vaše mišljenje?

 Nažalost, istina je. Na povijest se gleda naopačke. No, danas je vrijeme relativiziranja svega i svačega. Zemlja je za mnoge zapravo ravna ploča, svijet je nastao prije 6000 godina, cijepljenje izaziva autizam, 5G mreža pogoduje širenju pandemije, itd. Kad Vam to postanu istine koje Vas vode kroz život, onda se nemojte pitati zašto Vam u tom i takvom životu ide loše.

(Razgovarao M. Iličić)