Svi ovi događaji s koronavirusom potvrdili su koliko smo svi u porodici važni jedni drugima, koliko se trebamo međusobno poštivati i pomagati i koliko je malo potrebno da se sve, na što smo davno navikli, promijeni, kaže u razgovoru za Fenu Hatidža Ćatić iz Bugojna.

Težak period

Jedna je od onih žena što se uspjevaju izboriti sa svim nedaćama kojih, kako kaže, nije manjkalo ni u njenom životu koji je, nakon odrastanja u rodnim Korenićima kod Donjeg Vakufa, od 1977. nastavila u Drvetinama kod Bugojna.

''Udala sam se, rodila četiri kćerke i, šta da kažem, živjelo se lijepo do prošlog rata. Onda je nastao jedan težak period, u kojem sam brinula o bolesnim roditeljima, svekru, a kasnije i suprugu koji je umro 2007., dva mjeseca nakon penzionisanja'', priča ova Bugojanka.

Veselila se, dodaje, svim diplomama koje su kući donosile njene tri kćerke, koje je školovala ne gledajući koliko će joj to biti teško i, za jednu ženu, često vrlo naporno, te uvijek posebnu pažnju poklanjala svojoj djevojčici koja boluje od Down sindroma.

''Sada mi je lakše, jer se jedna kćerka s porodicom doselila kod mene. Ali, niko nema stalni posao, pa se snalazimo na razne načine. Sama sam došla na ideju i podigla prvi plastenik, a drugi sam dobila u jednom općinskom projektu, uz vlastito učešće od 30 posto'', naglasila je.

Dodaje kako se u plastenicima i ove godine nalazi, uglavnom, paradajz, a da su na otvorenom paprike, te da se prodajom povrća, koje uzgaja bez primjene ikakvih hemikalija, uspješno bavi već godinama.

''Očekujemo da ćemo za prodaju imati 2-3 tone paradajza. Također, pravimo domaću tjesteninu, ajvar, razne salate, i ostalu zimnicu koja se, sudeći po dosadašnjem interesu, sviđa ženama, pogotovo onima koje nemaju vremena da se time same pozabave'', kaže.

Sreća Zbog niske cijene i problema s otkupom odustali su, nastavlja, od uzgoja maline koju su bili zasadili na površini od četiri duluma.

''Organizirali smo se, podržavamo jedni druge, i posao ide dobro. Da kažem da je lako, nije. Međutim, bez obzira na sve, zadovoljni smo. Radimo, i trud se isplati'', ističe.

Na kraju kaže kako je najsretnijom čine djeca i petero unučadi kod kojih često izmami osmjeh na lice, a nakon što im pokloni komad odjeće koji je, s puno pažnje i s ljubavlju, isplela za njih.

''Sretna sam kad mogu pomoći nekome nešto, i kad su oko mene moji najmiliji, djeca i unučad. Ako smo svi zdravi, smijemo se... Voljela bih kad bi tih trenutaka bilo još više'', zaključuje Hatidža Ćatić, uz konstataciju kako je od svega najvažnije "biti optimista i imati pozitivan stav u životu“.

Zanimljivo je da se u njenom dvorištu nalazi čak 55 ruža i da je veliki poklonik pjesme, posebno sevdalinke, koju zapjeva najčešće u društvu prijateljica okupljenih u udruženje "Burma“, čija je aktivna članica.