Profesor Šunje kaže kako je sedam vrlo kompetentnih revizora vrlo temeljito napisalo izvještaj na 100 stranica.

"On daje jednu faktografiju o periodu od 1. januara 2014. do 30. juna 2019. godine. Po meni, osnovni problem "Aluminija" je loše korporativno upravljanje i loš menadžment. U tih pet i pol godina promijenjeno je šest Nadzornih odbora i šest Uprava, a predsjednik Uprave je uvijek bio regrutiran iz jedne nacionalne grupacije, odnosno jednog dijela Mostara”, kaže Šunje.

Profesor Šunje naglašava da je osnovni problem taj što "Aluminij" nisu vodili profesionalni menadžeri i što se apsolutno ništa nije poduzelo da se sanira situacija, koja je iz godine u godinu bila sve lošija, pišu Vijesti.ba.

“Izvještaj pokazuje da je 1. januara 2014. godine gubitak "Aluminija" bio nešto veći od 40 miliona KM i, onda, nakon toga, svake godine je gubitak rastao za više od 40 miliona KM, s izuzetkom 2017. godine, kada je gubitak bio 21 milion, dok se nije došlo do 2019. godine, kada je gubitak postao veći od kapitala. A to, po automatizmu, znači da su se ispunile sve pretpostavke za stečaj”, pojašnjava ovaj ekonomski stručnjak.

Dakle, pet i po godina gubici su gomilani, a nije se apslutno ništa poduzelo da se situacija razriješi.

“Sve vrijeme su se prodavali gotovi proizvodi "Aluminija", koji su, da tako kažem, siroviji, ništa se nije poduzimalo strateški da se proširi poslovanje. Prodajna cijena je uvijek bila niža od cijene koštanja, forsirala se prodaja po tim osnovama, a činjenica je da je u posljednje tri godine revizor jednog takvog giganta kao što je "Aluminij", bila jedna revizorska kuća iz Širokog Brijega. Svi elementi korporativnog upravljanja su bili na jednoj vrlo niskoj razini, što je davalo manevarski prostor upravama da mogu raditi stvari bez odgovarajućeg nalaza. Česte promjene Nadzornog odbora i Uprave su tako dovele do situacije do kakve su dovele”, kaže Šunje.

On ističe kako je problem u upravljanju bio odsustvo bilo kakvog strateškog planiranja.

Kada je u pitanju krivična odgovornost za propast "Aluminija", profesor Šunje kaže kako nije pravnik da bi o tome mogao govoriti, ali da se, u svakom slučaju, iz izvještaja vidi da ima elemenata nesavjesnog poslovanja.

“To se treba utvrditi kroz nekakav proces ako se on kao takav inicira. Međutim, ono što je je očito jeste jedno stvarno inertno poslovanje, jedna potpuna inercija u tom vremenskom periodu. Aluminij kao aluminij nije komplikovan biznis, imate tri inputa i jedan output. Problem biznisa je taj što su to berzanske robe, što znači da su to cijene na koje se ne može utjecati. Imate intervala u kojima su cijene outputa znatno niže od cijena inputa, što je problem koji je "Aluminij" imao u prvoj deceniji ovog stoljeća, ali onda dolaze intervali kada cijene inputa berzanski nadvise cijenu outputa”, pojašnjava profesor Šunje način poslovanja.

On dodaje da je upravo sama činjenica da postoji taj okvir, trebala biti jedan strateški pritisak na menadžment da pokuša iznalaziti načine kako premoštavati taj negativni trend.

“Ali, očito da se u ovih pet i pol godina apsolutno ništa nije poduzelo u stateškom smislu da se na bilo koji način relativizira taj utjecaj berzanskih cijena”, kaže on.

Na pitanje postoji li ikakav način za spas "Aluminija", profesor Šunje kaže da je teško o tome govoriti, ali da je bilo ikakvog ozbiljnog upravljanja, nešto ovakvo s "Aluminijem" se nije trebalo ni dogoditi.