“Ja sam imao dvojicu referenata, poručnika Viškovića i poručnika Mirovića. Jedan je uvek morao biti na… u odjeljenu”, kazao je svjedok Kerkez u petak, 25. jula 2008. godine.

Kerkez je tokom svjedočenja kazao da je dva dana nakon pada Srebrenice sa svojim saradnicima otišao da obiđe teren.

“Ja sam s vozilom kojim je upravljao moj pomoćnik, Višković Radovan, sa pukovnikom Simovićem, krenuo tog dana negdje u prepodnevnim časovima, sa Han-Pijeska. Znači, iz sektora pozadine. Odnosno sa lokacije moje službe”, ispričao je Kerkez.

Poručnik Radovan Višković vozio je automobil od Han-Pijeska, preko Vlasenice, Milića, Konjević-Polja, Bratunca, pa sve do Potočara. Tamo su se Višković i njegov nadređeni Željko Kerkez sreli s ostalim oficirima Vojske Republike Srpske. Poseban razgovor su vodili sa pukovnikom Krsmanovićem, koji je bio načelnik za saobraćaj u Drinskom korpusu.

“Znači, uglavnom je razgovor tekao o procesu transporta. Znači, da li ima dovoljno transportnih sredstava i da li ima problema oko toga. Na što mi je odgovorio da je sve obezbijeđeno i da ne treba nikakve intervencije”, ispričao je svjedok Kerkez.

Nakon sastanaka u Potočarima, Radovan Višković i Željko Kerkez su se zaputili nazad u Han-Pijesak. Usput su, svjedoči Kerkez, čuli pucnjavu. Nakratko su se zaustavili u Novoj Kasabi.

“Od Konjević-Polja prema Kasabi, znači to je negdje udaljenost nekih par stotina metara, sa desne strane puta primijetio sam, to je igralište fudbalsko. Znači da je jedna grupa ljudi, muslimanskih vojnika, sjedi na tom, ovaj, na travi fudbalskog igrališta, a da na samom početku tog igrališta postoji punkt za prihvat. Znači, koji se sastojao od dva-tri veća stola, gdje su sjedili vojnici Vojske Republike Srpske, gdje su, znači, vršili evidenciju tih ljudi koji su dovođeni. A nakon toga, obrađeni vojnici, kojima je oduzeto oružje, koji su evidentirani, odvedeni su do te grupe koja je sjedila na tom igralištu”, ispričao je Kerkez.

Kada ga je odbrana, tada optuženih, a danas osuđenih za genocid, pitala koliko se zadržao kod stadiona u Novoj Kasabi, gdje su bili zatočeni srebrenički Bošnjaci, Kerkez je kazao da su se zaustavili blizu kontrolnog punkta. Tu su, prema njegovoj izjavi, bili dvije do tri minute. Upravo ovaj haški iskaz Željka Kerkeza poklapa se sa svjedočenjem zaštićenog svjedoka M-16, koji je još 2007. godine tužiocima Tužilaštva BiH detaljno govorio o događajima u Novoj Kasabi i prisustvu Radovana Viškovića. Istraga.ba je prije tri dana objavila dijelove iskaza ovog svjedoka koji se 13. jula nalazio kod stadiona u Novoj Kasabi

“Bilo je vojske, starješina. Sve to razvaljeno. On je tu stajao. Bilo je vojske, starješina, a čuo sam ovo. Dolazi oficir, pošto sam saznao, bio je pomoćnik komandanta Glavnog štaba za saobraćaj Radovan Višković. Sad direktor”, kazao je u Tužilaštvu BiH zaštićeni svjedok M-16.

Radovan Višković, ispričao je zaštićeni svjedok M-16, tada je kazao da je dobio naredbu Glavnog štaba Vojske RS-a te da će uzeti “od Boksita kamione, autobuse i mašine pa će sada oni biti deportovani gdje treba”. Prema presudi Haškog tribunala, kojom su Vujadin Popović i Ljubiša Beara osuđeni na doživotnu robiju zbog genocida u Srebrenici, 13. jula 1995. godine “grupu od, otprilike, 300 ljudi, bosanskih Muslimana, koji su se predali ili bili zarobljeni na području puta Nova Kasaba – Konjević Polje, pripadnici snaga bosanskih Srba prevezli su u kamionima pokrivenim ceradama za koje je svjedok rekao da su bili civilni, kamioni Boksita”. O angažovanju Boksitovih kamiona pred Haškim tribunalom je svjedočio zaštićeni svjedok PW-116. I ovaj dio se, dakle, u potpunosti poklapa sa izjavom zaštićenog svjedoka M-16, čiji su iskaz mediji u Republici Srpskoj proglasili – lažnim.

Nakon rata, poručnik Radovan Višković je, prema dostupnoj biografiji, postao direktor “Transporta”, preduzeća koje je djelovalo u okviru Rudnika Boksita u Milićima, kojim, i tada i sada, apsolutno vlada Rajko Dukić. Zaštićeni svjedok M-16 je u sudnici Suda BiH kazao da mu je Višković, poslije rata, nudio novac za prekopavanje masovnih grobnica.