Banjalučanka Dragica Pajević Alp, Davorka Garagić iz Tuzle, Nataša Nadaždin, Dragan Močevic i Denis Ćorić iz Mostara, kao i Snježana Leovac, Aida Filipović, Mirjana Kavelj, Asja Hadžihasanović i Zlatan Milišić iz Sarajeva, godinama su dio tog velikog i uspješnog tima, piše Srpskainfo.

Svi oni su služili u misijama širom svijeta, od Sudana, Somalije, Kenije, Pakistana, Paname, Etiopije, Senegala, Ukrajine, Sjeverne Koreje, Sirije, do Malija, Centralne Afričke Republike i drugih zemalja u kojima zbog ratnih sukoba ili prirodnih katastrofa milioni ljudi ostaju bez hrane.

– Jedna sam od 18.000 ljudi koji rade u Svjetskom programu hrane, ali ne kaže se džaba “zrno po zrno pogača, kamen po kamen palača” – kaže Aida Filipović, koja danas radi u glavnom sjedištu Svjetskog programa hrane (WFP) u Rimu.

Aida je, kao i njene kolege, ponosna na veliko priznanje koje je, kaže, “ostavlja bez daha i inspiriše za još predaniji rad u misiji borbe protiv gladi”.

U Rimu je trenutno na službi još šestoro humanitaraca iz BiH. Banjalučanka Dragica Pajević Alp radi u Kairu, kao kao kordinatorka i savjetnica za lanac isporuke humanitarne pomoći u hrani za region istočne Evrope, Bliskog istoka, sjeverne Afrike i centralne Azije.

Zlatan Milišić je na službi u Dar es Salamu, kao šef misije UN za Tanazaniju. Na ovu poziciju ga je u februaru imenovao generalni sekretar UN Antonio Gutereš.

Mostarac Denis Ćorić je u misiji u Siriji, gdje pomaže narodu ratom razorene zemlje.

Svi oni su ponosni na posao koji obavljaju i koji ih ispunjava i čini sretnima.

– Kada sam čula vijest da je WFP dobitnik Nobelove nagrade za mir, zaplakala sam od sreće i ponosa. Biti dio tima koji pomaže ljudima da, uprkos nesrećama koje su ih zadesile, imaju dovoljno hrane da bi preživjeli, nije mala stvar. Svako jutro, kad se probudim, pomislim, eto i danas ćemo pomoći nekom na drugom kraju svijeta – kaže Sarajka Snježana Leovac, koja je karijeru u UN sistemu započela ratne 1993. u svom gradu.

Služila je u misijama WFP u Panami, Iraku, Turskoj, Malaviju, Pakistanu, a danas radi u sjedištu organizacije u Rimu.

Osoblje Svjetskog programa hrane UN svakodnevno rizikuju svoje živote da bi dostavili hranu i pomoć za više od 100 miliona gladne djece, žena i muškaraca širom svijeta. Njihov cilj je svijet bez gladnih, ali taj cilj će se, poručuju, teško postići bez mira i stabilnosti.

– Mnogi ljudi kojima pomažemo su oni koji bježe iz sukobom zahvaćenih područja. Glad je i uzrok i posljedica sukoba – kaže Sarajka Aida Filipović, jedna od desetoro nobelovaca kojima se BiH može ponositi.