- Takav jedan motiv govori nam o srednjovjekovnim tokovima, o bosanskoj vladarskoj lozi, motivu ljiljana koji je itekako bitan za bosansko srednjovjekovlje. Takav nalaz predstavlja sjajan primjer umjetnosti i luksuza te način života ljudi u srednjovjekovnom gradu Dubrovniku - izjavio je u intervjuu za Fenu Edin Bujak iz Instituta za arheologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.

Riječ je o značajnom kulturno-historijskom, nacionalnom spomeniku BiH, koji je dugi niz godina bio prepušten zaboravu. Ali, profesori i studenti Instituta za arheologiju, uz podršku Općine Ilijaš, krenuli su polako da vraćaju taj srednjovjekovni biser u život.

Grad Dubrovnik, pojašnjava Bujak, prvi put se u historijskim izvorima spominje 1404. godine, mada se, na osnovu arheoloških rezultata, može govoriti da je postojao i ranije. Grad je prestao da živi i izišao iz upotrebe kada je taj kraj izgubio svoj strateški, politički i kulturni značaj početkom 18. stoljeća i od tada je prepušten zaboravu.

Arheološka iskopavanja provode se od 2017. do 2020. godine, a studenti i profesori arheologije su najprije istraživali istočnu kulu, koja je oktagonalna, te se pokazalo da je veoma interesantna.

Unutrašnji dijelovi su bili veoma dobro očuvani i nakon toga je uslijedila njena konzervacija.

- Sredinom ove godine smo iskopavali i radili hitne konzervatorske i zaštitne radove, na 40 metara južnog zida, odnosno prostor između istočne i prve južne kule. Na taj način smo tim početnim iskopavanjima zaokružili jednu cjelinu koja sada vizualno zaista sjajno izgleda - rekao je Bujak.

Izrazio je nadu da će nastaviti iskopavanja i na tom srednjovjekovnom urbanističkom kompleksu i narednih godina, jer grad je iznimno složen i sastoji se od gornjeg i donjeg grada. Gornji grad sačinjava sama utvrda, i to je centralni dio kompleksa, dok su u donjem gradu, vjerovatno, živjele i radile zanatlije koje su obitavale u starom Dubrovniku.

- Imamo varoš koja je bila zanatsko-trgovački dio, to je zaista jedan srednjevjekovni kompleks i sigurno najveći na području današnjeg Kantona Sarajeva - naveo je Bujak.

Ali, nažalost, dodao je, još nije dobro istražen i dobro zaštićen, a koraci koje provode idu ka vraćanju u život tog srednjovjekovnog bisera.

- Ono što smo mi pronašli tokom arheoloških iskopavanja, govori o intenzivnom životu na tom području. Imamo ta dva hronološka sloja - prvi je srednjovjekovni i ogleda se u toj materijalnoj kulturi ljudi koji su živjeli na utvrdi do pada tih krajeva pod osmansku upravu - istaknuo je Bujak.

Taj arheološki materijal, rekao je, govori o luksuzu i svakodnevnom životu, ali i vojnim aktivnostima, oružju, odnosno ostacima oružja koje su pronašli.

Gradom su, vjerovatno, upravljali pripadnici srednjovjekovne velikaške porodice Batić/Mirković, a njihovi pripadnici su se sahranjivali u obližnjoj nekropoli u Kopošićima, koja je udaljena oko kilometar od grada. Tu nekropolu, podsjetio je, iskopali su 2015. godine i tom prilikom je pronađen sjajni brokatni plašt velikog kneza bosanskog s dvora kralja Tvrtka I. Plašt se danas čuva u Zemaljskom muzeju BiH i može se vidjeti u prostoriji s Hagadom, u kojoj se čuvaju najznačajniji srednjovjekovni nalazi BiH.

Dosta je nalaza koji se mogu pripisati osmanskom periodu. Tu svakako treba izdvojiti nalaze keramike iz Izmita (Turska) i to je bila najluksuznija keramička roba upotrebljavana u Osmanskom carstvu.

- Vidimo da su ti luksuzni proizvodi dolazili i u srednjovjekovni Dubrovnik, odnosno da su ga koristili ljudi koji su živjeli u Dubrovniku i vojna posada koja je gore obitavala - naveo je Bujak.

U blizini se nalazi i staro osmansko groblje, a tu su sahranjivani oni koji su čuvali i radili na tvrđavi.

Također su pronađene i mamuze, dosta srednjovjekovnih vršaka strelica ili samostrijela, ostaci topovskih kamenih kugli...

Kroz iskopavanja su otkrili i neke pregradne zidove unutar samog srednjovjekovnog kompleksa, a čiju će namjenu trebati tek potvrditi kroz neka buduća arheološka iskopavanja.