U ponedjeljak, 14. prosinca, obilježena je 25. godišnjica svečanog potpisivanja Daytonskog sporazuma. Ovu kolumnu pišem i kao supotpisnik Izjave Igmanske inicijative kojom se traži revidiranje tog sporazuma kako bi Bosna i Hercegovina konačno postala funkcionalna za sve svoje građane i kao svjedok da Katolička Crkva u Bosni i Hercegovini – njena Biskupska konferencija i viđeniji crkveni akteri – odavno i kvalitetno zagovara novu arhitekturu te disfunkcionalne zemlje.

Podsjetit ću, među inim dokumentima, na Izjavu BK BiH u povodu desete godišnjice potpisivanja Daytonskog sporazuma (2005.) kada su biskupi napisali da je nakon Daytona izostao svaki ozbiljan razgovor o nužnim ustavnim promjenama koje bi postigle poželjni trajni mir u zemlji i ujedno prikladnost zemlje da uđe u proces europskih integracija kao civilizirana, demokratska, pluralistička (multietnička, multikulturalna, multireligijska) država, s ostvarenim visokim standardima ljudskih prava i sloboda.

“Dosadašnje političko uređenje ove višenacionalne države prema dvostrukim standardima koji se manifestiraju u postojanju triju različitih ustava – dva za dva entiteta i jedan za cijelu državu – a koji međusobno nisu u suglasju, ima za posljedicu nemogućnost funkcioniranja Bosne i Hercegovine i sprječava njezin poželjni i potrebni demokratski razvitak. Umjesto napretka i integracije, bosanskohercegovačko društvo je sada, deset godina nakon Daytonskoga sporazuma, prema svim ozbiljnim analizama, u dubljoj političko-socijalnoj krizi nego u vrijeme njegova potpisivanja”, napisali su tada biskupi iz BiH.

Oni su se, i nitko im nije proturječio (prije bi se reklo da su ih političari etnoprofiteri ignorirali), opredijelili za “rekonstrukciju” BiH tako da bi umjesto zadržavanja “dosadašnje nezgrapne i nepravedne disproporcije s dva entiteta i deset kantona u jednome od njih”, trebalo pristupiti preustroju regionalne razine vlasti. Biskupi su ponudili model Bosne i Hercegovine ustrojene u četiri kantona (odnosno regije, provincije, distrikta, federalne jedinice… ): Sarajevski, Banjalučki, Mostarski i Tuzlanski s granicama formiranim po kriterijima ekonomske, prometno-komunikacijske, prirodne, povijesne, geografske i (više)nacionalne naravi.

Uz eventualne korekcije, pojasnili su, mogle bi biti preuzete regije kako ih je za potrebe svoga djelovanja formirala, primjerice, misija OSCE-a u BiH. “Bilo bi, međutim, vrlo bitno odrediti da u svakom od četiri kantona svaki konstitutivni narod mora imati najmanje 30 posto udjela u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, kako nikada pripadnici jednoga naroda ne bi mogli nadglasati pripadnike drugih dvaju naroda”, kazali su biskupi.

Sada, u povodu 25. godišnjice, dodaju da je sazrelo vrijeme za reviziju Daytona jer u praksi nije omogućio ravnopravnost među pripadnicima triju naroda i nacionalnih manjina na području cijele zemlje, zagarantirani održivi povratak mnogim prognanim i izbjeglim ljudima, nadoknadu uništene i opljačkane imovine brojnim građanima i vjerskim zajednicama u zemlji itd. Dapače, kažu biskupi, omogućio je da se tijekom svih ovih 25 godina održavaju i podržavaju međusobni sukobi – drugim sredstvima – osobito među političarima, pravnicima, predstavnicima medija te na području obrazovanja mladih generacija, “s višestruko pogubnim učincima po građane i cjelokupno društvo u našoj zemlji”.

Kao da ih je čuo i kao da zna kamo će smjerati nova balkanska politika izabranog predsjednika SAD-a Joea Bidena (jedini koji ima volje i moći pokrenuti stvari iz nacionalističkog blata i čuje vapaj biskupa), američki veleposlanik u Bosni i Hercegovini Eric Nelson rekao je u subotu da je došlo vrijeme za promjene Daytonskog sporazuma, najavivši da će Sjedinjene Države “odlučno poduprijeti napore da BiH postane funkcionalna demokratska država”. Nelson je to kazao kao jedan od govornika na svečanoj akademiji upriličenoj u Sarajevu u povodu 25. obljetnice Daytonskog sporazuma, koji su na ceremoniji u Parizu potpisali tadašnji predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman, predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović i predsjednik SR Jugoslavije Slobodan Milošević.

Ostali govornici iz diplomatske zajednice iskazali su načelnu potporu naporima da se stanje u BiH stabilizira i poboljša, no američki veleposlanik bio je taj koji je izričito rekao da je nakon dva i pol desetljeća došlo vrijeme za promjene ustroja BiH definiranog sporazumom kojim je prije četvrt stoljeća okončan rat. Dayton je, po njegovim riječima, okvir koji je postavio temelj mira i osnove za uspostavu demokratskog i funkcionalnog društva, što je proces koji je dugo predvodio Ured visokog predstavnika (OHR), “no sada je vrijeme da BiH učini sljedeće ključne korake za budućnost”. Bivši američki predsjednik Bill Clinton je rekao kako ga žalosti činjenica da je “tvrdokorni nacionalizam” proteklih godina priječio brži napredak u BiH i pozvao da se blokade uklanjaju i da se federalistički ustroj BiH prestane koristiti kao alat kojim će se blokirati provedba reformi.

Kroz ovih 25 godina rješenja koja je nametnuo Sporazum pokazala su se kao ozbiljna prepreka razvoju BiH, i ekonomskog i prema funkcionalnoj, modernoj državi sa svim pratećim atributima, ravnopravnim građanima, vladavinom prava, poštovanjem etničkih i vjerskih posebnosti. BiH mora, pored svega ostalog, biti primljena u EU. I Hrvatska bi o tome trebala imati stav, ali ne takav da njime poruči građanima BiH da im je potreban sapun.


Piše: Drago Pilsel