Piše: AVDO AVDIĆ 

Impresija je riječ nastala od latinske riječi impression, što, ovisno o tome kojim južnoslavenskim jezikom govorite, znači dojam, osjet ili utisak. Biti impresioniran nekim ili nečim je, dakle, stvar vaše percepcije. Ako vam je neko simpatičan, zanemarit ćete sve njegove mane i smatrat ćete ga dobrim. S druge strane, neko u potpunosti može biti čist, ali vas, prosto, ne impresionira. Sve je, dakle, stvar percepcije. I to se može tolerisati kod nestručnog dijela javnosti. No, ukoliko već istupate u javnosti o određenoj temi, podrazumijeva se da raspolažete činjenicama.

Rijetko pišem ovakve uvode, ali sada sam morao. Iskren da budem, za Stefana Schwarza do prošle sedmice nikad nisam čuo. Naknadno sam pročitao neke tekstove o njemu i njegov prijateljski odnos prema BiH je neupitan. Ali ne može se ne primijetiti da on svoje zaključke, izrečene protekle sedmice na moj račun ili račun visokog predstavnika Valentina Inzka, temelji na osnovu ličnih impresija. I to je njegovo pravo. Bez obzira na to šta govorio o meni. No, “slučaj OHR” mnogo je bitniji za ovu državu od mojih ličnih stavova o Stefanu Schwarzu ili njegovih stavova o meni, Inzku ili svim drugim pojedincima u ovoj državi.
“Valentin Inzko je politički evnuh”, reći će Schwarz, a podebljat će to i drugi bivši, s naglaskom na ovo – bivši, njemački političari.
Ali kada postavite pitanje zbog čega je Inzko “politički evnuh”, svi analitičari počinju da vrdaju. Činjenice govore da je posljednji put “politički evnuh” bonske ovlasti upotrijebio početkom 2011. godine. Tada je, opet činjenice govore, američku administraciju predvodio Barack Obama, tada je u vrhu američke politike bio Joe Biden, u State Departmentu je sjedio Tony Blinken. Od tada je Valentin Inzko uglavnom “izražavao zabrinutost”, što je već postalo predmet sprdnje u poslovično neinformisanoj bh. javnosti koja pogled u svijet traži kroz dva-tri sarajevska, banjalučka ili mostarska portala i ponekoj Facebook grupi sa duhovitim opaskama. Gledajući formalno, Inzko je mogao upotrijebiti bonske ovlasti i bez podrške velikih svjetskih sila. Ali samo formalno. Suštinski je to bilo nemoguće. Rusija je zagovarala ukidanje OHR-a, EU je, prvenstveno slušajući njemačku administraciju, sve ostavljala “domaćim političarima” u amanet, a američka politika se proteklih pola decenije bavila sobom i Twitterom. Bilo je tu raznoraznih britansko-njemačkih inicijativa, bilo je navodnih reformi, ali činjenice govore da su sve one reforme koje je vodila Evropska unija, predvođena Njemačkom, propale. Za razliku od “euro” reformi, Amerikanci su vodili reformu odbrane i ona je - uspjela.

Kada se, dakle, sagledaju sve činjenice, da se zaključiti da politički evnuh nije bio Valentin Inzko. “Politički evnuh” su bili evropski zvaničnici, koji su insistirali na tome da visoki predstavnik za BiH ne upotrebljava bonske ovlasti.
Ko želi da čita i sluša, može primijetiti promjenu u ponašanju Valentina Inzka nakon što je postalo izvjesno da će Joe Biden biti budući američki predsjednik. Da Inzko više nije samo zabrinut, shvatio je i Milorad Dodik, koji je “naredio” domaru Studentskog doma na Palama da samoinicijativno ukloni ploču na kojoj je bilo ispisano ime Radovana Karadžića.
I kada se učinilo da bi Inzko ono, u narodu poznato kao BO (bezopasno), mogao pretvoriti u bonska ovlaštenja, pojavila se njemačka ambasadorica da saopći kako ga Berlin više ne želi. I to baš sada kada odlazi Donald Trump, a da dolazi Joe Biden. Njemačka je inicijativu za smjenu visokog predstavnika pokrenula u trenucima kada SAD vrše “izmjenu”. Schwarz i drugi analitičari tvrde da je sve usaglašeno sa Washingtonom? Ali logično je pitanje – s kojom administracijom? Onom što odlazi ili onom što još nije došla, a bit će tu naredne četiri godine?
Kada su konačno njemački bivši političari ubijedili dio bh. javnosti da je sve usaglašeno sa Amerikom, pojavio se Heiko Maas. Reagirajući na najavu američkih sankcija svim onim učesnicima u gradnji njemačko-ruskog Sjevernog toka 2, njemački ministar vanjskih poslova je kazao da “ne treba razgovarati o evropskom suverenitetu ako to podrazumijeva da sve što radimo u budućnosti bude onako kako to želi Washington”. Nakon te izjave Maas je nastavio s Rusima sarađivati na Sjevernom toku 2 kroz koji će u tu državu biti dopreman Gazpromov plin. Tačno dvije trećine njemačke godišnje potrošnje. I to su činjenice. Bez impresija.

Oslobođenje