Kako komentarišete to što ni mjesec dana nakon izbora u Mostaru ne znamo rezultate?

- Znam ono što znaju i drugi ljudi preko medija, nemam nikavih drugih informacija. Ali, ako je tačno da su se krali glasovi i da se podaci ne poklapaju – to je onda glupo, naivno i skandalozno. Imamo već promjenu jednog mandata, koji je očito ukraden, i ne vidim razloga zašto se ne bi brojanje ponovilo na svim izbornim mjestima. Ko je tu kriv? Od CIK-a do ljudi koji su to nadgledali. Očigledno je da su Mostarci ponovo podržali dvije najveće nacionalne stranke.

Da li bi trebalo ponoviti izbore?

- Možemo raspisati ponovo izbore, ali ko garantuje da se neće ponoviti isto? Davno je trebalo uvesti elektronsko glasanje. Mnogo je ljudi koji nisu mogli glasati i to je jedan od glavnih razloga za elektronsko glasanje. Drugi razlog je što se ne bi moglo manipulisati glasovima. Najveći problem je što su ljudi apatični, nemate 12 godina izbore, a u gradu se živi kao da se to nije ni dogodilo. Jedna potpuno letargična atmosfera i to je ono što me najviše brine.

Iako se očekivala mnogo veća izlaznost, tek nešto manje od 55 posto Mostaraca upisanih na birački spisak iskoristilo je svoje građansko pravo. Nakon svega ovoga, je li za očekivati da će na narednim izborima izlaznost biti još manja?

- Dosta bih bio oprezan oko procjena da je bila mala izlaznost. Ako pratimo Evropu i regiju, izlaznost na svim izborima je u padu, jedino je razlika bila u Crnoj Gori. Uvjeravama vas da popis birača nije realan. Ogroman broj ljudi su zadržali stanove u Mostaru, a izvadili su dokumente kao da žive, a tamo ih nema. Toliko je zatvorenih prozora, koji su u mraku, u gradu – tako da je ovaj broj birača koji je izašao na izbore, dosta realan.

Ko bi na kraju mogao sastaviti potrebnu većinu za normalno funkcionisanje Gradskog vijeća Mostara?

- Jako sam tužan da je ogromna većina građana ponovo izabrala opcije koje su bile na vlasti. Ali, treba biti realan, građani su tako tražili. U duhu zajedništva i normalnog života u ovom gradu, po meni bi HDZ i SDA trebali kreirati vlast. Sve drugo bi stvorilo negativnu atmosferu i ne bi imalo osnova za normalno funkcionisanje. Nažalost, grad je podijeljen. Da su građani odbili HDZ ili SDA, imalo bi smisla ove stranke isključivati. Ovako, isključivanje jedne ili druge stranke bi dovelo do tenzija. HDZ želi takvu koaliciju i javno to govori, a SDA to tako ne kaže, nego želi nekakvu probosansku koaliciju, što je meni smiješno, jer se radi o najvećem gradu u Hercegovini. Dakle, najrealnija je koalicija HDZ-SDA, koja vlada Mostarom od rata.

Spomenici i ulice ponovo su uzbunili javnost, prije svega u Sarajevu. Spominje se gradnja novog spomenika na Vracama iznad Sarajeva, ali i traži promjena imena ulica nazvanih po kolaboracionistima iz Drugog svjetskog rata. Kako smo došli u ovu fazu i ima li rješenja za nju ako znamo da stranke na vlasti upravo na ovom narativu ubiru poene kod svog glasačkog tijela?

- Treba biti iskren i reći da sve nacionalne stranke ne podnose antifašističku baštinu. Mogu se neke praviti da to nije tako. Neki su u većoj, a neki u manjoj mjeri davali imena ulicama i školama po kolaboracionistima iz vlastitih redova. Istina je da se to najmanje radilo u Sarajevu. Minimum poštovanja civilizacijskog naslijeđa ove zemlje bi bio da svako ko je na ovaj ili onaj način sarađivao s nacistima ili fašistima ne zaslužuje počast, bez obzira da li je svoju kaznu otplatio. Kada vi imenujete ulicu ili školu po nekom, poručujete da se slažete s čitavim životnim putevima te osobe.

Također, mislim da je skandalozna ideja da se išta dograđuje na Vracama i da se izdvajaju žrtve. Skandalozno je da inicijativa dolazi od nekoga ko dolazi iz Republike Srpske, koja je nastala na ideji da se etnički očisti neki teritoriji i da ima pravo živjeti samo jedna nacija. Svako bi trebao pomesti ispred svoga praga pa bi tek onda imao prava nešto zamjerati drugima.