- Jedan hrvatski filmski redatelj govorio mi je u kafiću za šankom gnjusne stvari poput: 'A kako bi bilo da sad ti meni popušiš?' ili 'Hajde da se kresnemo u WC-u', nasrćući na mene i plazeći ispred mene u mom najintimnijem prostoru.

Nakon što sam mu rekla da je dosadan, odvratan i da me ne zanima, dao si je za pravo da me slijedi van kada sam otišla udahnuti zraka. I na ulazu u kafić pribio se na mene i bukvalno mi uvalio jezik u usta, nakon čega sam bila prisiljena odgurnuti ga od sebe.

Glumica sam i zbog ovakvih ljudi i događaja sve više mi se gadi moj posao - jedno je od anonimnih svjedočanstva objavljenih na Facebook stranici "Nisam tražila", koja je pokrenuta nakon šokantne ispovijesti 26-godišnje glumice Milene Radulović, koja je, zajedno s još nekoliko djevojaka, a među kojima su i maloljetnice, policiji prijavila da ih je silovao ili seksualno uznemiravao poznati srbijanski reditelj, scenarist te učitelj glume Miroslav Mika Aleksić (68), koji je u subotu uhapšen u Beogradu.

Mnoga svjedočanstva filmskih radnica iz regije, mukotrpna za čitanje, pojavljuju se nezaustavljivo na stranicama "Nisam tražila" i čini se da se u regiji upravo rađa domaća verzija pokreta #MeToo.

"Redatelj mi je otvoreno rekao da ću dobiti ulogu, ali samo ako ja isto tako učinim nešto lijepo za njega. Dok je to govorio, stavio mi je ruku na bedro, a kad sam je sklonila i otvoreno rekla da ne mislim spavati s njim za ulogu, rekao je da sam si upravo zabetonirala karijeru u cijeloj regiji", stoji u još jednom anonimnom zapisu, također pristiglom iz Hrvatske, prenosi "Jutarnji".

Inicijativu su pokrenule četiri kolegice, bivše studentice na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu: Ana Tikvić, Nadine Mičić, Matea Mavrak i Asja Krsmanović.

- Iako poznajemo žene čije smo ispovijesti objavile, i same nas je iznenadio broj ispovijesti koje smo dobile. Krenulo je kao spontana inicijativa, jer su sve administratorice stranice bile potaknute činjenicom da se u sredini u kojoj živimo, konstantno čudimo i osuđujemo nasilje koje se događa ženama u drugim sredinama, ali same nismo spremne govoriti o tome.

Dakle, pravimo se da se to kod nas ne događa.

Žene koje se bave javnim profesijama, često se percipiraju kao privilegirane članice društva, a to u praksi izgleda puno drukčije. Shvatile smo da većina žena još nije spremna izaći iz anonimnosti kad je u pitanju rodno zasnovano nasilje, ali je jako važno da stvorimo prostor za razgovor i da skrenemo pozornost na to da se ono itekako događa i u našoj sredini - rekle su djevojke, dodavši da je igrom slučaja ovdje riječ o ženama koje se bave javnim profesijama i koje govore o torturama koje su proživljavale na fakultetima ili u radnim okruženjima. To, napominju, ne znači da se seksualno uznemiravanje i napastovanje ne događa i na drugim mjestima nego znači da su žene iz tih branši puno spremnije govoriti o tome.

- Izgleda da još nismo naučili lekciju i da to moramo stalno ponavljati.

Žrtva nije dužna prijaviti nasilje onda kad se ono dogodi nego onda kad je spremna govoriti o tome. Nije tu riječ samo o pojedinačnim slučajevima nego o cijeloj mreži koja omogućava nasilnicima da svoje nasilje provode nekažnjeno. Mnogi od njih nisu ni svjesni svog problematičnog ponašanja.

S druge strane, žrtve nasilja se osjećaju stigmatizirano, društvo ih je naučilo da one trebaju osjećati sram što se to dogodilo i vrlo je teško razgovarati o tome - objašnjavaju djevojke iz pokreta "Nisam tražila" te dodaju da nasilje ostavlja duboke psihičke ožiljke na žrtvi, a nasilnike je za mnogo stvari gotovo nemoguće kazniti, kažu, jer su zakonski okviri tako postavljeni. Žrtvama se, zapravo, jako rijetko i vjeruje kad izađu sa svojim iskustvima u javnost ili pokušaju prijaviti nasilje, objašnjavaju djevojke, koje su upitane i da obrazlože sintagmu pokreta.

- Ona je logičan odgovor na ono najčešće opravdanje nasilnika: 'Sama je to tražila'. Nitko nasilje ne traži. Nitko ga ne želi. Ono se ne događa zbog nas nego nama.

Jedan komentator je išao toliko daleko da je njegov autor napisao da se to njegovoj kćerkici nikada ne bi moglo dogoditi, jer joj ne bi dopustio da bude glumica. Žao nam je što ta osoba ne shvaća da će se neki pokušaj nasilja njegovoj kćerkici gotovo izvjesno dogoditi barem jednom u životu, a da zbog takvog stajališta svoga oca i mnogih njemu sličnih, neće biti u stanju od nasilja se obraniti, niti ga procesuirati na pravi način - objašnjavaju sagovornice.

Bivše studentice na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu i pokretačice inicijative Nisam tražila kažu:

- Ništa se nije promijenilo šutnjom. Naš cilj jest stvoriti atmosferu u kojoj će se o nasilju otvoreno govoriti, a na kraju je ipak na žrtvama da se ohrabre i osnaže dovoljno da nasilnike prijave policiji.

To je jedan od prvih koraka na kojemu se mora raditi i u kojemu trebaju sudjelovati sve institucije ovog društva. Za takvo što moramo zajednički stvoriti preduvjete - rekle su nam Ana Tikvić, Nadine Mičić, Matea Mavrak i Asja Krsmanović. Kao bivše studentice na Akademiji scenskih umjetnosti, upitali smo ih jesu li i same doživljavale neugodne situacije tijekom studija.

- Neke od nas su se susretale s raznim oblicima seksualnog uznemiravanja, što tijekom fakulteta, što u svom profesionalnom radu i to i jest bio jedan od okidača za reakciju. Jer, dok god ne reagiramo, svijest o ovim pitanjima neće se promijeniti - zaključile su.