Piše: MILAN ŠUTALO

Washingtonskim sporazumom uspostavljena je, a Daytonskim potvrđena, hrvatsko-bošnjačka Federacija, na prostoru BiH gdje su Hrvati i Bošnjaci činili većinu stanovništva, kao entitet kojim ravnopravno upravljaju predstavnici ova dva naroda. Time je okončan jednogodišnji krvavi hrvatsko- bošnjački rat. Balans između nacionalnog i građanskog uspostavljen je kroz dvodomni Federalni parlament. U donji Zastupnički dom zastupnici se, propisano je, biraju po građanskom načelu jedan čovjek- jedan glas. Dom naroda, je pak, dizajniran, kao predstavništvo dva konstititutivna naroda- hrvatskog i bošnjačkog, kojeg je činilo po 30 izaslanika Hrvata i Bošnjaka. Oba doma po Ustavu FBiH su ravnopravna.

Uz to, ravnopravnost dva naroda osigurana je i u Vladi Federacije BiH, te kroz ravnomjernim imenovanja predstavnika dva naroda na čelne pozicije u drugim ključnim federalnim institucijama.

Kada se i kako dogodio dizbalans etničkog i građanskog? I to je manje- više poznato. Intervencijama visokog predstavnika Wolfganga Petritscha, nakon presude Ustavnog sud BiH po apelaciji Alije Izetbegovića, iz 2000-te, da su sva tri naroda konstitutivna u oba entiteta i na cijelom teritoriju BiH. Peritsch je, intervencijama u Ustav FBiH i Izborni zakon, narušio ravnopravnost dva naroda u Vladi FBiH. Uvodeći formulu 8-5-3 osigurao je većinu bošnjačkim ministrima i omogućio preglasavanje hrvatskih. Kroz odredbe Izbornog zakona , da se iz svake županije bira najmanje jedan izaslanik konstitutivnih naroda, ako takav postoji, omogućio je Bošnjacima izabrati šest Hrvata u Klub Hrvata Federalnog doma naroda, među njima i “Hrvate” Anela, Edima… Kad je i to napravljeno trebalo je propisati da glas te šestorice, te jedne trećine, vrijedi više od glasa dvije trećine izaslanika u Klubu Hrvata. I da je uz njihov glas moguće izabrati kompletnu izvršnu vlast u FBiH, bez predstavnika Hrvata. I taj apsurd je Petritsch upisao u Izborni zakon, kako bi Bošnjaci mogli ovladati hrvatsko-bošnjačkim entitetom. I k tomu je još Izborni zakon dizajniran tako da je FBiH jedna izborna jedinica u kojoj tri i pol puta brojniji Bošnjaci mogu izabrati, uz bošnjačkog, i hrvatskog člana Predsjedništva BiH.

Disbalans etničkog i građanskog u FBiH, evidento, prouzročen je nasilnim intervencijama međunarodne zajednice u Washingtonski i Daytonski sporazum, što je izazvalo politička i svaka druga trvenja između Hrvata i Bošnjaka.

Ako je ključ rješenja krize u FBiH i BiH u uspostavljanju balansa između etničkog i građanskog, s čim se slaže i Izetbegović, onda se taj balans može uspostaviti jedino poništavanjem Petritschewih intervencija u Washingtonski sporazum, a koje je i Ustavni sud BiH proglasio neustavnim. Drugačije rečeno, provedbom presude Ustavnog suda BiH, koji je naložio izbor predstavnika konstitutivnih naroda u Dom naroda i “na druge administrativno-političke razine” tj. u Predsjedništvo BiH.

No, problem je što bi Izetbegović balans između etničkog i građanskog uspostavljao, tamo gdje to nije moguće-u Domu naroda. Zadržavajući status quo, koji Bošnjacima omogućuje da i dalje biraju trećinu izaslanika u Klub Hrvata i tako, kada požele, formiraju vlast u FBiH mimo izborne volje hrvatskih birača. Ili, ako se baš mora osigurati da svih 17 izaslanika u Klub Hrvata biraju Hrvati, onda bi poništio zakonodavnu fukciju tog doma i sveo ga na ulogu koju ima Vijeće naroda u Republici Srpskoj. Izetbegoviću je RS trn u oku, ali bi radio FBiH pretvorio u bošnjačku repliku RS.

Veli lider SDA kako su “bošnjačke i ljevičarske stranke (kao da i te ljevičarske nisu bošnjačke) četiri puta brojnije od hrvatskih, pa bi valjda po toj logici Federaciju trebalo transformirati iz hrvatsko-bošnjačkog u bošnjačko-ljevičarski entitet.

Pri tom zaboravlja da ravnopravnost dva naroda, hrvatskog i bošnjačkog, prema Ustavu FBiH ne ovisi o brojnosti jednog i drugog naroda. Zaboravlja da su to načelo predstavnici jednog i drugog naroda prihvatili i potpisali u Washingtonu i Daytonu. Ugradili ga u Ustav. No, Bošnjaci, očito s figom u džepu. Oni bi sada ispod žita da na 51 posto teritorije BiH naprave svoju državicu, preko leđa Hrvata, koji su im postali “okov kojeg treba razbiti” da bi se ostvario taj cilj.

Bošnjački političari, već odavno je jasno, više ne prihvaćaju ono što su prihvatili i potpisali u Washingtonu i Daytonu-Federaciju BiH kao entitet kojim ravnopravno upravljaju dva naroda. Hrvati, s druge strane, nikada neće prihvatiti da se poništi njihov suverenitet ni u FBiH, ni u BiH.

I to je uredu. I za to postoji rješenje- razlaz. Povratak na stanje prije Washingtona i Daytona.

(Prenosimo s portala HMS)