Piše: BORISLAV RADOVANOVIĆ

Neki od nas nisu zaboravili kada je Dodik od Davora Dragičevića tražio dokaze da je prije ubista sina slavio slavu. Zato nismo začuđeni kada od članova Centralne izborne komisije BiH (CIK) traži dokazivanje vjerskih opredjeljenja njihovih supružnika. Čovjek je sebi dodjelio pravo presuđivanja drugima na matrici da "osuđeni" moraju dokazivati nevinost - čak po pitanjima identitetske prirode. Ili da trpe "lomaču".

Sloboda samoopredjeljenja i izjašnjavanja u etničkom, vjerskom ili političkom smislu zajamčena je najvišim poveljama i konvencijama međunarodnog javnog prava, čija kršenja su krivičnim zakonima propisana kroz niz krivičnih djela. No, zalud je propisivati krivičnu odgovorost i kažnjivost ukoliko na poziciji glavnog državnog tužioca imate spodobe poput Gordane Tadić. Očigledno.

U koliko iracionalnom društvu živimo najbolje dokazuje to što su Milorad Dodik i njemu slični uspjeli nametnuti inkviziciju kao oblik progona i "sudovanja" karakterističnim za srednji vijek. Svaka njegova optužba za "herezu ili vještičarenje" automatizmom produkuje progon u stilu inkvizicijskog "pročišćenja mukama". Priznali navode optuženja ili dokazali nevinost isto vam se piše - Dodik odlučuje hoće ko će završiti na "lomači".

Može mu se tako jer je u svom SNSD-u uspio okupiti oko 200 000 inkvizitora i još par desetina hiljada takvih u koalicionim "crkvama", čiji je jedini zadatak histerisanje karakreristično za suđenje vješticama u Salemu. Znate one scene kada svi vrište, padaju u trans i glume napade nečastivog. Kako drugačije okarakterisati ponašanje režimskih sluga povodom Dodikovih suludih optužbi?!

Elem, nameće se sasvim racionalno pitanje: ko je sebi dodijelio pravo da sudi drugima? O kakvom poštenju govorimo kada su u pitanju Dodik, Stevandić, Čubrilović, Čavić, Đokić i slični Veliki Inkvizitori? O kakvoj tek časti ili uzoritosti možemo ovde govoriti? Jedino o matrici: sudi drugima da oni ne bi sudili tebi. Ili "napad je najbolja odbrana".

Moramo nešto razjasniti. Moć inkvizicije nikada nije počivala na vjerskim službenicima i njihovim dželatima, nego upravo na spremnosti okupljene mase za glumatanja, histerisanja i drugojačija podržavanja mučenja i kažnjavanja "krivovjernih". U pitanju je rulja koja je svojevoljno dolazila i (sa)učestvovala u zločinima. E ta "rulja" danas je okupljena u strankama i samo zarad sopstvenog hedonizma saučestvuje u brutalnom kršenju ljudskih prava i sloboda zajamčenih najvišim pravnim aktima.

Razumijem kada se ljudi okupljaju na čisto interesnim osnovama, posebice jer političkih ideja ovde svakako nemamo, no ljudske zajednice trebale bi ispoljavati bar minimum čovječnosti, altruizma i morala. Kada svjesno saučestvuje u brutalnom gaženju prava drugih, makar i kao nijemi posmatrač, čovjek razara sopstveni integritet ličnosti. Djeluje protiv sopstvenog bića.

Ovim dolazimo do podnaslovnog pitanja: od 200 000 članova SNSD-a koliko njih je spremno javno istupiti i kazati: "Ja sam pošten, ja sam častan, ja sam uzorit"? Svako ko je spreman suditi drugome mora preispitati sopstveni dignitet za takva činjenja. Konkretno: ovom objavom ja javno tvrdim da sam pošten čovjek, da sam častan i uzoran građanin. Javno stojim na polazištu da zbog takvih osobina imam pravo prozivati i Dodika i sve njegove inkvizitore. Ukoliko imaju dokaza i saznanja kakvima mogu pobiti moje poštenje i uzoritost - pozivam ih da to podastru javnosti.

Nakon ovoga čekam da se pojavi prvi od 200 000 članova SNSD-a spreman za sebe javno ustvrditi kako je častan i primjeran čovjek. Normalno, oba rizukujemo da nas javnost obaspe pozitivnim ili negativnim komentarima, ali onaj ko ne sumnja u sopstveni dignitet teško sa tim može imati problema. Jednako se odnosi na pristaše Ujedinjene Srpske, Demosa, Socijalista i kako se već nazivaju stranke Čavića, Banjca, Petrovića i sličnih "inkvizitora". Svima upućujem identičan izazov.

Cilj ovakvog izazova jeste da egzaktno utvrdimo koliko u režimskim strankama ima članova spremnih da se javno pozovu na svoje poštenje i primjereno ponašanje, pa da vidimo sa kakvim dignitetom i kapacitetom Dodika&kompanija "sude drugima i drugačijima". Ukoliko nemaju čestitih ljudi spremnih na javno isticanje sopstvenog digniteta ostajemo na polazištu da je sve to lopovska bratija i ljudski nesoj. Pa i da takva inkvizicija nema pravo druge stavljati na lomače!

(Prenosimo s autorovog bloga)