Piše: Vlado VURUŠIĆ

Mađarski premijer Viktor Orbán odao je priznanje nedavno preminulom pilotu mađarske ratne 101. eskadrile iz vremena Drugoga svjetskog rata, poznatije kao Pume, Endreu Franku, koji je nedavno umro u 97. godini, kao posljednji preživjeli pripadnik te zloglasne postrojbe koja se borila na strani nacističke Njemačke.

U čast tog "nacističkog pilota" nad Budimpeštom su proletjela tri Gripena mađarskih zračnih snaga, a sam Orbán nazvao ga je vitezom i herojem te je uskliknuo i slogan te postrojbe: "Naš zapovjednik je hrabrost, a naš drug - sreća". Na kraju je rekao da su "heroji Pume letjeli u nebeskom stroju".

Piloti Puma su, leteći na njemačkim lovcima Messerschmitt Bf 109, oborili 108 američkih bombardera i lovaca iznad Mađarske i Austrije. Letačka postrojba osnovana je u ožujku 1944. godine nakon što su u strahu od Crvene armije, koja se već približavala granicama istočne Europe, Hitlerove trupe ušle na područje Mađarske. Endre Frankó pristupio je postrojbi u 21. godini i nakon samo nekoliko sati obuke poslan je u prve borbene akcije, a u svibnju 1945. američki vojnici zarobili su ga na austrijsko-njemačkoj granici. Američka povjesničarka mađarskog podrijetla Eva Balogh smatra da je sramotno što je Orbán odao priznanje Franku, smatrajući to ne samo njegovom rehabilitacijom, nego simbolično i revizijom povijesti i mađarskog sudjelovanja u Drugom svjetskom ratu na strani sila Osovine.

Naime, Orbán već godinama nastoji rehabilitirati ratnog vođu Mađarske, admirala Miklὁsa Horthyja, o kojemu govori kao o "velikom domoljubu", nastojeći umanjiti sudjelovanje i njega i Mađarske u holokaustu u kojem je stradalo gotovo pola milijuna mađarskih Židova koje su tijekom 1944. i 1945., dakle kada se praktički već znao ishod rata i pobjednik, deportirali u nacističke koncentracijske logore smrti (uglavnom u Auschwitz).

Horthy je počeo deportaciju Židova, ali ga je u listopadu 1944. godine, kada je Crvena armija već oslobodila Rumunjsku, Bugarsku i Srbiju, državnim udarom smijenio mađarski nacist Ferenc Szálasi, vođa Strelastih križeva (Nyilaskeresztes).

Orbánova revizijska povijesna mašinerija iz tog razloga želi s Horthyja skinuti "breme" odgovornosti za progon Židova, ali deportacije su, kao što znamo, počele debelo tijekom njegova vladanja. Podsjetimo, Mađarska je pristupila Trojnom paktu 1940. godine, a kao nagradu dobila je dijelove teritorija Slovačke, Rumunjske te poslije i područja Kraljevine Jugoslavije (Međimurje, koje mu je velikodušno prepustio Ante Pavelić, i Vojvodinu) koja i danas u Mađarskoj smatraju izgubljenima Trianonskim sporazumom nakon Prvoga svjetskog rata. Orbán je prije desetak godina proglasio i Dan nacionalnog jedinstva u znak sjećanja na 4. lipnja 1920. godine kada je potpisan Trianonski ugovor, a zastave se spuštaju na pola koplja.

Nedavno je podignut i spomenik s popisom "oduzetih" teritorija. Na tom memorijalnom nostalgičnom spomeniku popisano je ukupno 12.500 gradova, sela i općina, među kojima i mnoga hrvatska mjesta sve do Rijeke, koji su do 1920. godine pripadali Mađarskoj, odnosno Austro-Ugarskoj Monarhiji. Orbánova vlada platila ga je 16 milijuna eura, a u središtu golema kompleksa, Spomenika nacionalnog jedinstva, gori vječni plamen.

Orbán ima pozitivan stav prema Miklósu Horthyju i promijenio je ime države iz Republika Mađarska u Mađarska kako bi naglasio povijesni kontinuitet državnosti bez obzira na oblik državnog uređenja.