Današnji dan, 14. februar slavi se u cijelom svijetu kao "Dan zaljubljenih", i on pored onih koji jesu, ili nisu zaljubljeni predstavlja ozbiljan poslovni izazov i radost i za svijet trgovaca, jer je riječ o jednom od brojnih praznika koji je možda više od svega, praznik konzumerizma, nekritičke masovne potrošnje. No, koliko ljudi uopće zna šta zapravo slave, kada slave Valentinovo?

"Dan zaljubljenih" dobio je ime po svecu, Svetom Valentinu, koji je bio svećenik u Rimu negdje u trećem stoljeću Nove ere. O tome ko je on bio vrlo je teško govoriti jer o tome kruži veliki broj priča koje se međusobno ne poklapaju u potpunosti. Općenito se, međutim, vjeruje da je riječ o Valentinu koji se usprotivio zakonima tadašnjeg cara Klaudija II koji je zabranio brak jer je smatrao da su oženjeni muškarci loši vojnici. Spomenuti Valentin je smatrao da to nije nikako proihvatljivo niti fer, pa je u najstrožoj tajnosti vjenčavao zaljubljene parove.

Za tu Valentinovu tajnu rabotu se uskoro pročulo i sve je došlo i do cara Klaudija II koji je bio poznat po svojoj okrutnosti. Njega su još zvali i Klaudije Gotski, bio je porijeklom Ilir i na vlast je došao tako što je smaknuo svog prethodnika. Car je zbog tajnih vjenčanja naredio da se Valentina zatvori i osudio ga na smrt.

No, priča ima i svoj romantični nastavak, jer ni tako okrutna sudbina nije Valentina "odvratila od ljubavi", pa se u zatvoru zaljubio u stražarevu kćerku. Valentin je na današnji dan smaknut. Nepsoredno pred smrt napisao je pismo svojoj dragoj a potpisao ga je "od tvog Valentina".

No, to nije nije jedina priča, postoje i varijacije na ovu temu. Drugi događaj za koga se smatra da je preteča "Dana zaljubljenih" je stara rimska tradicija koja datira iz 5. stoljeća. Naime, u to se vrijeme sredinom februara održavao festival (Lupercalia) na kojem se slavilo nadolazeće proljeće. U sklopu festivala bila bi postavljena jedna velika kutija u koju bi se ubacivala imena prisutnih mladića i djevojaka. Iz nje bi se izvlačila imena i dvoje izvučenih bi za vrijeme trajanja festivala bili "momak i djevojka", a neki od izvučenih bi se nakon okončanja festivala i vjenčali.

Priča kaže kako je kasnije crkva željela ovom festivalu mladosti i nesputane ljubavi dati kršćanski pečat te su ga počeli zvati po svetom Valentinu. Jedan od razloga je i taj što je festival Lupercalia prema tvrdnjama povjesničara bio prilično "razuzdanog karaktera", ("neka ljubi ko god koga hoće") njegovi učesnici su bili često pijani i potpuno goli, što je za crkvu bilo odveć nemoralno i pagansko, pa su odlučili festivalu dati svoj moralni "karakter". U tome su donekle i uspjeli, pa su se učlesnici festivala uskoro počeli pojavljivati odjeveni, ali festival je i dalje slavio "ljubav", ali i plodnost.

Malo po malo, ljudi su počeli ime Valentina počeli koristiti kao sinonim za izražavanje osjećanja prema voljenima.
Negdje u isto vrijeme Normani (Vikinzi u Francuskoj) slavili suj "Galentinov dan", ili "Galentinovo" (u prijevodu Galentin je "ljubavnik žena"), pa su se zbog sličnosti naziva Galentin i Valentin ta dva pojma kroz povijest spojila u jedno, jer im je i osnovna misao bila identična.

Kako su prolazile godine i stoljeća ideja Valentinova kao "Dana zaljubljenih" postala je sve više romantičnija, a manje seksualno neukrotiva. Najviše zasluga za to pripisuje se velikom književniku Williamu Shakespareu koji je krajem 16. i početkom 17. stoljeća u svojim djelima popularizirao Valentinovo dajući mu u svojim djelima neprolazan romantičarski karakter.

(S. B.)