Piše: BORISLAV RADOVANOVIĆ

“Neće naši policajci hodati goli i bosi, kao što nisu ni do sada, i o tome vodimo računa." rekao je za skupštinskom govornicom Radovan Višković još sredinom decembra 2020. godine. Zastrašujuća istina o uslovima rada policije Republike Srpske, izrečena od strane narodnog poslanika Darka Babalja, bolno je zaparala uši javnosti, na kakvu je Višković odregaovovao javnim obećanjem o promptnim nabavkama i sa preferiranjem domaćih proizvođača.

Slična obećanja više puta čuli smo i od ministra Dragana Lukača, koji je nedavno ustvrdio da su za tu namjenu obezbjeđena budžetska sredstva. Istine radi, direktor policije Siniša Kostrešević insistira na nabavkama uniformi, obuće i osnovne policijske opreme, a ministar lažno obećava i odugovlači samo zbog ličnih koruptivnih interesa. Koliko možemo vjerovati premijeru Viškoviću i ministru Lukaču najbolje vidimo iz nedavno objavljenog plana nabavki za tekuću godinu. Braća lažovi!

Dakle, u Planu nabavki MUP RS za 2021. godinu broj: S/M-404-195/21 od 08.02.2020. godine, ukupne vrijednosti 4,4 miliona maraka, nema ni naznaka kupovine uniformi. Plan nabavki MUP-a izrađen je na bazi ranije usvojenog entitetskog budžeta šta nedvosmisleno dokazuje da Višković i Lukač nisu planirali kupovinu uniformi, odnosno da cijelo vrijeme besramno lažu. Vjerujem da će tokom godine ući u nabavku uniformi, ali to je iz kriminalno-koruptivnih pobuda kakve ću objasniti u drugom dijelu teksta.

Da bi javnost shvatila kakva moralna nakaza predsjedava Vladom Republike Srpske moram obelodaniti šta je Viškovićev prioritet u opremanju policije, a jasno vidljiv iz plana nabavki za ovu godinu. Nisam tek tako decembra proškle godine, poslije njegovih obećanja da "policajci neće hodati goli i bosi", potegao pitanje LUKAČEVOM KONJUŠARU VIŠKOVIĆU: Kaži narodu istinu o policijskoj konjici . U tom tekstu procjenio sam da je oko dva miliona maraka potrošeno na Lukačevu umobolnu ideju policijske konjice.

U prvom kvartalu (prioritetno) pomenutog Plana nabavki MUP-a za 2021. godinu vidimo stavku "hrana za službene konje" u iznosu od 41 000 KM ili 47 970 KM sa PDV-om. Iznad je stavka nabavljanja hrane za službene pse u iznosu od 25 000 maraka, ali uz napomenu da takvih izdvajanja godišnje imamo 2-4 puta i za koliko treba uvećati navedene iznose. Identično se odnosi na plaćanja veterinarskih usluga gdje je ovogodišnjim planom odvojeno 40 000 KM, baš koliko je potrošeno i aprila prošle godine. Ukoliko smatrate da zbog visine cijene koštanja nije moguće komparirati izdvajanja za konje i pse spram policijskih uniformi idemo sa daljom analizom javno dostupnih podataka.

Da ministar Lukač nešto muti oko nabavke hrane za službene konje jasno vidimo iz rubrike "Odluka o izboru najboljeg ponuđača" sa zvanične stranice MUP RS. Dana 25.01.2021. godine objavljuje odluku kojom firmi "ZOKI" iz Banja Luke dodjeljuje ovaj posao u vrijednosti od 35 269,25 KM sa PDV-om, ali datiranu sa 19.02.2020. godine. Govorimo o godinu dana staroj odluci i već realizovanoj nabavci, a koju iz nerazjašnjenih razloga ministar sada prezentuje.  

Neko mora objasniti ovu situaciju - ili odgovarati. Istog tog 25.01.2021. godine ministar objelodanjuje dodjeljivanje posla izgradnje ograde oko poligona za trening službenih pasa vrijednosti 13 845,20 KM datiranu od 17. marta prošle godine. Odnosi se na poligon gdje je na sprave za trening pasa prethodno potrošeno oko 46 000 KM, a govorim samo o podacima javno dostupnih dokumenata.

Ministar istog tog 25. januara objelodanjuje odluku o "izgradnji Aneksa uz objekat za smještaj konja" vrijednu 27 362,09 KM, a datiranu iz novembra prošle godine. Ukoliko prednji iznos dogradnje objekta za smještaj konja nije "zanimljiv" pogledajmo ranija izdvajanja. Januara 2019. godine za "rekonstrukciju" konjušnice plaćeno je 400 000 KM, da bi krajem iste godine za istu namjenu (novim tenderom) potrošeno još 12 000 KM. Prošle godine u aprilu je za dalje rekonstrukcije izdvojeno oko 184 000 KM, a u septembru još oko 38 000 maraka - i to u uslovima "opšte štednje" zbog pandemije virusa korone. 

Sad nam objelodanjuje i posao "izgradnje vanjskog menjaža za trening konja" (ma šta mu to značilo) vrijedan oko 14 500 KM iz novembra prošle godine. Prethodno je, marta 2020. godine, za uređenje staze za trening konja potrošio oko 80 000 KM. Znači, za posljednje dvije godine samo na "rekonstrukcije" konjušnica i staza za treniranje konja ministar Lukač potrošio je preko 755 000 maraka, kojima treba dodati i najmanje pola miliona maraka (500 000 KM) potrošenih 2018. godine. Apostrofiram kako izračune radim na bazi javno dostupne dokumentacije, a koliko je stvarno potrošeno nikad nećemo doznati.

Nadam se da je nekon prednjih podataka jasno na čemu sam zasnovao procjenu o najmanje dva miliona maraka potrošenih na Lukačevu konjicu, a za šta je "konjušar" Radovan Višković redovito izdvajao budžetska sredstva. Malo im je sadašnjih desetak lipicanera, pa su odlučili ergelu proširiti na "njemačke toplokrvne konje". Za nabavljanje četiri ovakva konja izdvojili su oko 60 000 maraka, a njihova jedina namjena je da gaze građane koji se usude protestvovati protiv Dodikovog režima (objašnjeno u tekstu sa gornjeg linka).

Kad smo izanalizirali na kakve idiotarije Višković i Lukač arče narodni novac možemo se vratiti osnovnoj temi nabavki nužno i hitno potrebnih policijskih uniformi. Nema dilema oko razloga odugovlačenja ove nabavke i sve se svodi na opetovano pogodovanje firmi "KM trade" iz Visokog. U pitanju je samoproklamovani "zastupnik" američkog brenda 5.11, odnosno jedne teške lažijade za naivnu javnost.

Postoji američka firma "5.11 Tactical" koja se bavi proizvodnjom brendirane sportske, lovačke i vojne odjeće prilagođene za teške terenske uslove. Kvalitetom i funkcionalnošću proizvoda daleko su ispod ruskih konkurenata u istoj branši - posebno onih prilagođenih za sibirsko tržište. Nije ovde riječ o nekakvom standardu ili šta se već pokušava prezentovati, nego o brendu karakterističnom za jednu firmu, a kakvih u svijetu ima podosta. 

Vrlo jednostavno možemo protumačiti Lukačevo preferiranje "brenda 5.11". Ukoliko nabavna vrijednost nekog artikla iznosi 11 KM jednostavno dodaju 5 KM koruptivnog tala i dobiju cijenu od 16 KM (5+11=16). Kada bi domaći proizvođači bili angažovani to bi značilo "cijepanje" tendera, a to je onda skopčano sa otežanim skupljanjem Lukačevog tala/mita. Najlakše i najsigurnije je kad "KM trade" mito isplati na komad i to prije sklapanja ugovora! Pored ucjena zbog ratovanja na strani Alije Izetbegovića objašnjenih u tekstu: Lukač u kandžama Izetbegovićevog zloglasnog AID-a?! .

Gornji tabelarni prikaz preuzet je sa tenderske dokumentacije nabavki uniformi iz 2017, godine. Vidite da su uniforme za 3 880 policajaca i 370 pripadnika jedinica za podršku plaćene 6,2 miliona maraka, odnosno 7,2 miliona sa uračunatim PDV-om. Znate, jedno je pričati o kategoriji "uniforme", a sasvim drugačiju vizuru imamo kada baratamo sa preciznim podacima. Onda možemo primjeniti matematiku u kojoj nema prostora za laži i manipulacije.

Tako dolazimo do računice da po jednom komadu policijska jakna, šapka, kravata i cipele, te dvije košulje kratkih i dvije dugih rukava, tri majice kratkih rukava i troje pantalone, odnosno kompletna uniforma po jednom policajcu iznosi nešto preko 1 500 KM bez PDV-a. Podjelite 5,8 miliona sa 3 880 policajaca i stvar je jasna. Kada dodamo PDV kompletna uniforma po jednom policajcu košta 1 755 KM. Svako preplaćivanje vrijednosti nabavljene robe rezultira i uvećanjem poreza, odnosno ukupnom štetom.

Iz takve vizure su naši proizvođači tvrdili da mogu ponuditi identične odjevne predmete ili obuću po mnogo nižim cijenama, pa bi uniforma po policajcu koštala bitno ispod 1 755 maraka. Zbog pogrešno izračunate ukupne cijene znamo da je košulja dugih rukava muljatorima iz "KM trade" plaćana 96 KM po komadu. Domaći proizvođači išli su sa procjenama kako za isti novac mogu proizvesti dvije i više identične košulje. Pravilnikom o uniformi precizirani su krojevi, materijali i karakteristični detalji, sve sa crtežima, zbog čega je svakom tekstilcu lako izračunati cijenu ponude.

Međutim, ministar Lukač domaćoj proizvodnji nije dao šansu mantrajući nebuloze o "5.11 brendu" šta su suštini i spram zadatih parametara ne znači bukvalno ništa. U pitanju je jeftina prevara izvedena u cilju lažnog uvećanja cijena radi prednje objašnjenog koruptivnog taljenja. Uniforme su na kraju šivene u Albaniji, a najgore u svemu jeste činjenica da nisu ispoštovani materijali i krojevi zadani u tenderskoj dokumentaciji. Kada su šapke u pitanju nesporno utvrđeno od strane inspekcijskih organa, a i ostatak dijelova uniforme jednako prati nepoštovanje zadanih standarda.

Fikus-premijer Višković pojma nema o prednjim navodima, baš kao što nema hrabrosti ispitati spornu problematiku. I boriti se za domaću proizvodnju, a protiv kriminala i korupcije. Sveo ga Lukač na nivo svog "konjušara", dok se kao patološki lažov izgleda i rodio. Je li javno rekao da će sa ministrom razgovarati o mogućnostima angažovanja domaćih tekstilaca i obućara, koji u ovoj krizi bukvalno vape za poslovima? Je li za proteklih dva mjeseca obavio taj razgovor? Ili još uvijek skuplja hrabrost?!

Pošto imamo premijera kakvog imamo po ko zna koji puta ovaj bloger mora objašnjavati suštinu Lukačevih muljaža. Za svaki njegov lopovski tender vrijedi polazišno pitanje: kako si došao do vrijednosti posla izražene u pozivu javne nabavke? Kako je došao do "procjene" da odjevni predmeti sa gore predstavljene tabele ukupno koštaju 6 250 000 KM (bez PDV-a)? Ko to u MUP-u ima potrebna znanja za takve procjene?

Opisane lopovije oko konjice i uniformi tek su "kap u moru" najvećeg izvora bogaćenja ministra Dragana Lukača. Nisu to ni nabavke vozila u stilu kada za 5,7 miliona maraka na četiri godine iznajmljuje vozila koja je za četiri miliona mogao kupiti u trajno vlasništvo (vidi: MEGA AFERA: Koliki je Viškovićev tal od "iznajmljivanja" 102 Škode-oktavije?! ). Na ovakvim primjerima treba vršiti procjene koliko je pokrao od ko zna koliko DESETINA MILIONA MARAKA izdvojenih za izgradnju i stalne "rekonstrukcije" Centra za obuku MUP-a u Zalužanima. 

U tekstovima idem sa nužnim obimom podataka, ali svaki navod podrazumjeva analizu zaista obimne i složene dokumentacije. Treba uložiti mnogo vremena i truda za istraživanje ulaganja u Centar za obuku u Zalužanima i samo zato još uvijek nisam objelodanio koliko nas je koštao ovaj "projekat" i koliko je Lukač na istom pokrao. Realno je u pitanju obimna materija kakvu nije lako savladati, a u konačnici sve se svodi na pitanje: koga to uopšte interesuje? 

Opštepoznato je da ministar Lukač kotira kao jedan od najbogatijih ljudi Republike Srpske, pa i da gro ličnog bogatstva potiče od koruptivnih ugovora po modelu "5+11=16". Sa druge strane, on je i dalje na poziciji ministra, a najveći problem predstavlja mu par blogera i novinara koji godinama razotkrivaju i objelodanjuju njegov kriminal. I monstruozne zločine! Sve do činjenice da je premijera pretvorio u ličnog "konjušara"! Elem, zalud nam trud dok u narodu važi krilatica: "On krade, ali dobro čuva Republiku Srpsku.".

Nastaviće se...

(Prenosimo s autoovog bloga)