“Naša politika se valja u blatu posljedica, dok o uzrocima niko ozbiljan ne želi, ne smije ili neće da razgovara, tako da ja ove pojavnosti čak i ne želim komentarisati. Ako se kaže ne umije, tu fali hoće li ili neće. Ja mislim da oni svašta znaju, nego se tu radi o nečemu što je rezultat našeg nakaradnog državnog društvenog, ustavnog i svakog drugog uređenja. Pojava korone bila je idealna da se udruže sve patriotske snage, da se pokaže da je besmisleno imati 10 kantona pa je zdravstveni sistem kojeg je korona razotkrila, pokazala u svoj njegovoj ozbiljnosti, manjkavosti, pa onda koronom bude dokazano da ne može funkcionisati na etnonacionalnom principu, da onaj iz Trebinja mora ići u Banjaluku, a pod nosom mu Mostar… Političari koju dugoročno razmišljaju, morali su prepoznati u toj stravičnoj nesreći Covida i priliku da se svijetu kaže: 'Vidite šta ste napravili'“, komentarisao je Sidran.

Da država ne može funkcionirati, to tvrde oni koji ne daju da funkcionira, rekao je Sidran te naveo kako “RS nije sama sebi svrha”.

“To su faze; svrha je ono što je smišljeno u Beogradu i oni koji svakodnevno čine sve da ta država ne funkcioniše i najglasnije to govore, i u tom smislu takođe je trebao nastupiti patriotski front“, istaknuo je.

Akademik Sidran je za N1 komentarisao i donaciju Republike Srbije 5.000 vakcina za Bosnu i Hercegovinu koje je jučer u Sarajevo donio predsjednik te zemlje Aleksandar Vučić.

“Stvari ja ne gledam na način na koji je opšteprihvaćen, pa ja godinama smatram da je naopako i neproduktivno, ponekad i neprihvatljivo, govoriti o pomirenju naroda. Radi se o tome da je naša država, kakva je da je, uvijek morala tražiti od susjeda dokaze o promjeni onih politika koje su se provodile oružjem ‘95., a drugim sredstvima nakon ‘95. U ovom segmentu ne prihvatam opravdanje naša dva istaknuta rukovodioca, odnosno izjavu: ‘Ako jedan život se spasi…’ – šta će se spasiti? Vakcine su otišle u Mostar pa će stajati u magazi dok ne dođe firma da to ovlasti. Opravdanja za ovaj stepen opštenarodnog osjećanja časti ne može biti. Vi ćete i dan-danas čuti u beogradskim medijima rečenicu koja kaže ‘nerasvijetljeni pokušaj atentata na Aleksandra Vučića u Potočarima’, a našlo se da je izgubio mobitel jedan od njegovih agenata i stoga svega bilo je jasno da je to bila inscenacija. Od toga je prošlo šest godina i dan-danas je to propagandna floskula kojom tuku kako hoće iz Beograda“, rekao je Sidran.

“Moj Nurija je rekao ovako, misleći na susjednu zemlju: ‘Teško onoj zemlji u kome zlo može biti zamijenjeno samo većim zlom.’ Miloševića je mogao zamijentii samo veći četnik, mada on nije ni bio četnik, bio je diktator. Na taj način ne može računati na glasove pobjedničke – ni onaj u Zagrebu ako ne koketira s ustaštvom i zato nama treba da bude zanemariv personalni aspekt”, rekao je Sidran.

“Jedne godine iz Beograda se vršio strahovit pritisak na naše Predsjedništvo da njegov član bošnjačke nacionalnosti dođe u posjetu. Bila je to prilika za našu stranu da iznudi, a beogradska skupština je izglasala rezoluciju kojom se osuđuje šta se radilo u Bosni, ali je to napisano tako da nije bilo ni iskreno, ali je obavezivalo člana Predsjedništva da ide. Dogodilo se to da je, da bi se profitiralo, tražio da u protokol posjete uđe njegova posjeta Iliji Jurišiću, koji je čamio nedužan u zatvoru, i kad je sletio avionom u Beogradu i kad su našem članu Predsjedništva rekli da se događa pobuna u zatvoru, da neće biti posjeta, on se okrenuo na aerodromu i vratio se u isti avion. To bi bilo časno ponašanje. Moramo tražiti neke simetrije, mi ih ni u čemu ne tražimo. Ako je neko spomenuo da je to uzvrat kad su naši išli u Novi Pazar, jer im oficijelna politika nije htjela dati pomoć, prema tome ne postoji reciprocitet. To sve možemo ocijenti kao fenomenalno odigranu prpagandnu igru od strane Beograda“, komentarisao je Sidran.

Rekao je i da je u vezi s vakcinama koje je Vučić jučer donio, “ponižavajuće sve ako te dovode u poziciju hendikepiranog ili trećeg brata koji je malo ćaknut”.

“Bolje postaviti pitanje kakav interes postoji kod naših faktora odlučivanja, u ime koga takvu blamažu trpe. Ja bih to pitao Željka Komšića, za koga sam 20 godina se zalagao. Kakvih 5.000 vakcina, pa nama treba 500.000 da bismo prvi korak učinili u masovnoj vakcinaciji. Dopustili smo sebi da nas u toj igri, pijačnoj, prevrtantskoj, dopustili smo sebi to lopovsko poigravanje s ljudskim sudbinama, i u tom smislu se, naravno, osjećamo bijedno“, dodao je.