Amila se bavi ovim sportom profesionalno, a Chris trenira crossfit rekreativce i profesionalce. Crossfit je promovisan kao filozofija fizičkog vježbanja i takmičarski fitnes sport baziran na funkcionalnim pokretima koji uključuju mnoge elemente kao što su: intervalni trening visokog intenziteta, olimpijsko dizanja tegova, pliometrija, powerlifting, gimnastika i druge vježbe. Evo laičkog objašnjenja.

“Dižemo neke stvari, što brže i efikasnije, za što manje vremena. Trčimo, plivamo i smijemo se. To je u suštini to”, priča Amila.

VO: Prije nego upoznamo Christophera i čujemo njegova razmišljanja, testirali smo znanje bosanskog jezika.

“Amila i ja podržavamo jedno drugo veoma dobro. Kako u životu, tako i u poslu. Mislim da imamo dobar balans. Sviđa mi se ovdje, volim biti ovdje i stvarno mi Njemačka ne nedostaje”, ističe Christopher.

Nijemac je u Amilin život došao u trenutku kada se oporavljala od teške povrede lica i potresa mozga. A za nekoliko mjeseci planiraju stupiti u bračnu zajednicu.

“14. septembra 2021. godine. Ako nam korona dozvoli”, kaže Amila.

Ona je prije dvije godine izgubila oca Mirsada, tada je mislila da više ništa nema smisao, ali danas, sjećanje na oca je motivacija koja joj daje snagu da savlada životne i sportske prepreke. Za nju ne postoji “ne mogu!” nego “želim” i “ne želim dovoljno”.

“Kad mi je bilo najgore. Kada mi je otac umro, kada nisam imala posla, kada sam se patila sa depresijom, nije bilo dana da nisam došla na trening i da nisam bila bolje. Ja to hoću danas da ponudim ljudima. Mene to i dan danas nakon sedam godina crossfitanja, to mene drži tamo gdje jesam”…

Svako takmičenje na kojem se prijavljivala, Amila je bila pobjednica. A prošle sedmice obarala je državne rekorde Bosne i Hercegovine u dizanju tegova.

“Tu sam uspjela da oborim tri državna rekorda, koji su dugo stajali i na to sam vrlo ponosna. Obzirom da se na bavim samo weightliftingom, nego crossfitom”, otkriva Aida.

Nakon završenog treninga, Amila iz sportskog “uskače” u ‘bussines look’. Christopher ide za svojim obavezama. A na putu za Visoko Amili se pridružuje Nerma, radnica u firmi za distrubucija repromaterijala u prehrambenoj industriji, prvenstveno mesnoj. Kompaniju je Amila preuzela nakon smrti oca.

“Ako je direktor prema radnicima raspoložen i ako ih smatra ne samo kao svoje radnike, nego ljudi koji rade za njega i koji su skupa jedan tim, onda to normalno sve funkcioniše kako treba. Jednostavno kao jedna familija svi smo tu”, ističe Nerma Behram, radnica.

“Firma je rasla i razvijala se. Brojimo devet usposlenika. I pandemiju smo uspjeli pretrpiti. Nikoga nismo otpustili, nismo smanjivali plate”, dodaje Amila Avdukić.

No vratimo se na početak priče. Amila poentira da danas živimo u svijetu u kojem prihvatamo samo brže, bolje, više i savršenije, izgubili smo “nit ljudskosti”.

“Odvojiti minutu i pitati osobu stvarno: “Kako si?”. I kada vidimo da nešto nije ok. Reci hvala, izvini i molim. A ljudima koji sjede i piju kafu, neka se samo malo okrenu oko sebe. Vjerovatno su zdravi i pravi, imaju dvije ruke, dvije noge i mozak. I ako se hoće može se stvarno”.

Amila se nada da će njena priča potaknuti mnoge da budu sretniji i učine velike stvari za sebe. Jer uspjeh zavisi između ostalog od stotina pokušaja.