PIŠE: Zvonimir Despot
 

Kurt Waldheim bio je austrijski pravnik, diplomat i političar. Bio je izaslanik Austrije u Parizu, veleposlanik u Kanadi, stalni predstavnik Austrije u UN-u te ministar vanjskih poslova Austrije. U dva je mandata bio glavni tajnik UN-a (1972. – 1982.), a potom je od 1986. do 1992. godine bio i predsjednik Austrije. No u predizbornoj kampanji 1986. godine u javnost je izašla činjenica, koja je bila skrivana u dotadašnjem njegovu životopisu, da je tijekom Drugoga svjetskog rata bio unovačen u postrojbe njemačke vojske (Wehrmachta) te da je kao stožerni časnik služio na Istočnome bojištu i na Balkanu.

Tada su ga javno optužili da je kao časnik Wehrmachta znao za zločine počinjene na Kozari u sjevernoj Bosni, gdje su Nijemci masovno likvidirali partizane i civile. Štoviše, Waldheim je dobio i odlikovanje ustaškog poglavnika Ante Pavelića za sudjelovanje u toj akciji. Sve to skupa nije utjecalo na rezultat izbora, jer su ga Austrijanci unatoč svemu izabrali za predsjednika. On je pak na pitanje što je s Wehrmachtom radio na Balkanu lakonski odgovarao da je u ratu radio isto što i stotine tisuća drugih Austrijanaca, da je samo obavljao vojničku dužnost. Drugi upućeni kažu da nije sudjelovao u zločinima, ali sve je, dakako, znao.

I srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić dakako da je sve znao kad je za rata obilazio Pale, odakle su Srbi ubijali po Sarajevu. Dakako da je znao što radi Karadžićeva i Mladićeva vojska. I dakako da je više nego legitimno i očekivano da ga se za posjeta Sarajevu pita što je radio u Palama tijekom rata, je li pucao na Sarajevo?!

Njega, međutim, sva takva pitanja o njegovoj ratno-huškačkoj prošlosti jako iživciraju. Zato je morao skrenuti s teme i napasti našu malvaziju i tako joj učiniti samo golemu besplatnu reklamu, da je i Srbi još više piju, a i svi drugi. Što je Vučić radio u Palama tijekom rata? Hodao je sa svojim učiteljem, četničkim vojvodom Vojislavom Šešeljem, i bodrili su Srbe koji su iz Pala ubijali po Sarajevu.

O njihovu putu po Palama na internetu već godinama postoje snimke, sve je jasno, sve se vidi i čuje. Vučić danas kaže da on nije pucao. To je isto kao kod Waldheima, koji očito nije izravno počinio zločine, nije ubijao, ali je znao za njih, znao je da njegova vojska čini masovne zločine i bio je s njome.

Tako i Vučić zacijelo nije pucao, jer ni pušku teško da zna pravilno primiti u ruke, ali je sa Šešeljem podržavao i bodrio one Srbe koji su pucali i činili zločine, i oni su za to sigurno znali, to je bila politika koja je odobravala zločine, kao što je bila i Hitlerova politika koja je odobravala i poticala zločine njemačke vojske i SS-a.

Šešelj i Vučić svojim su šetnjama po Palama odobravali i poticali zločine. I ne samo po Palama, nego svugdje gdje su se pojavljivali i šetali i govorili. Šešelj to čini do danas.

Da se Vučić imalo promijenio, odgovorio bi potvrdno i ispričao se Sarajlijama i drugima za svoje promašaje iz mladosti, tražio oprost, bilo što. No četnik se ne mijenja, samo mijenja ponašanje, dlaku, ne i ćud.

Dovoljno se sjetiti Vučićeva posjeta Hrvatskoj prije tri godine, kad su ga novinari pitali kako komentira svoj ratno-huškački govor iz Gline u ožujku 1995. godine. Jer Vučić je tada u vatrenom govoru u okupiranoj Glini okupljenima obećavao da Srpska Krajina i Glina nikada neće biti Hrvatska i da ondje ustaška vlast nikada više neće moći doći te poručio okupljenima da znaju da će, ako srpski radikali pobijede Slobodana Miloševića, živjeti u velikoj Srbiji, jedinstvenoj srpskoj državi.

Vučić je i tada na to pitanje podivljao, novinarima poručio da lažu, da izmišljaju, da on to nikad nije rekao, iako godinama na internetu postoji snimka tog govora.

Vučić je dakako i u Palama i u Glini i svugdje gdje se pojavljivao samo radio svoj posao! Samo je slijedio svoje uzore i učitelje, četničke vojvode Voju Šešelja i Tomislava Nikolića. Bio im je više nego poslušni šegrt, sve je naučio od njih, da bi se od njih rastao kad je shvatio da su mu za njegove megalomanske ambicije smetnja pa se razišao s radikalima.

Vučić je psihopat! Vučić je ekstremno iskompleksiran, posebno kad su u pitanju Hrvati i Hrvatska. Stalna smo mu meta, četnik huškač bio i ostao. No njegova ratno-huškačka uloga, ali i način vođenja države danas, ne smeta u Srbiji ljudima da ga biraju i imaju za predsjednika.

To dovoljno govori ne toliko o Vučiću koliko o njegovim biračima. I opet se samo može zaključiti – kakav narod, takva vlast! Nema tu pomoći.

ODGOVOR INFORMERA

Hrvatski Večernji list, koji je praktično bilten vladajuće koalicije u Hrvatskoj, na bestidan nacin, u tekstu punom mržnje i najnižih uvreda koje prevazilaze granicu svakog iole korektnog ponašanja, napao predsednika Aleksandra Vučića, ali i ceo naš narod i državu Srbiju.

Samo što nisu rekli Vučića i Srbe treba streljati!

Autor teksta u Večernjem listu Zvonimir Despot kaže da je u intervjuu Vučić trebalo da se izvinjava za stvari koje nije ni počinio, da je trebalo da klekne u Sarajevu, pa se poziva na govor iz Gline iz daleke 95te, govor u kome nije bilo nikakvog huškanja, već jedino Vučićeve iskrene bojazni za sudbinu našeg naroda u tada ratom zahvaćenoj Krajini. 

Ali zna to autor bestidnog teksta u Večernjem listu. Kao što zna i za stradanja Vučićeve porodice u oba rata, kako Drugom svetskom kad su mu ustaše poharale porodicu, tako i u poslednjem, kada mu je dedovina spaljena do temelja. Ali za razliku od autora intervjua, Sarajlije Hadžifejzovića, koji nije kopao po ratnim ranama, nego je čak rekao da se Vučićeve porodice seća po lepim kazivanjima, u Zagrebu su se našli neki koji bi, što se narodskim jezikom kaže, da budu veći katolici od pape i da oni brane Sarajevo umesto Sarajlija. A biće da je istina i povod nešto sasvim drugo. Da, jeste taj intervju povod, ali zbog nečega drugog. Naime, za samo dva dana intervju na jutjubu videlo je oko 800 hiljada ljudi. Još malo pa milion. Nema baš u Zagrebu, Sarajevu, pa ni u Beogradu, političara, državnika, kojeg će za dva dana na jutjubu gledati osam stotina hiljada duša. A očigledno Vučića žele da čuju. I to ne samo ljudi u Srbiji, čak u Srbiji najmanje, jer im je predsednik svakako dostupan. Biće da je baš region hteo da čuje Vučića koji govori o autoputu do Sarajeva, koji govori o vakcinama, Vučića koji danas vodi Srbiju koja je ne samo šampion u vakcinaciji, nego i u privrednom rastu, Vučića koji je našu zemlju uspeo da uzdigne, koja je jaka i ekonomski i vojno, ali i Srbiju koja pre svega šalje poruke saradnje, dogovora, Srbiju koja hoće mini Šengen, a ne barijere i zidove, Vučicća koji kaže "Šta će nam vakcina ako je naše komšije nemaju"... 

E upravo to je neke iskompleksirane glave u Zagrebu nateralo da napišu ovu bedu od teksta, koji je zaključen rečenicom koja otprilike glasi “kakav narod, takav i Vučić”. A ima tu istine. Narod Srbije vredan, ponosan, nije odustao kad je bilo najteže, borben, ali častan. Narod koji čuva svoje komšije i brine o njima. Narod koji voli da gradi i kad mu sve poruše.

Zato, iako najprljavijim uvredama, nazivajući Vučića psihopatom, ovaj tekst Večernjeg lista je zapravo najveći kompliment, jer on nije rekao nista ružno ni o Vučiću ni o Srbima, nego o kompleksima onih koji shvataju da je Srbija na najboljem putu.