Svjetski poznati francuski filozof, veliki prijatelj Sarajeva i Bosne i Hercegovine, Bernard-Henri Lévy, bio je veliki poštolavac generala Jovana Divjaka i dao mu značajno mjesto u njegovom dokumentarnom filmu "Bosna!", koji je imao veliki odjek u svijetu.

Kada je Divjak uhapšen po potjernici srbijanskog pravosuđa 2011. godine, Lévy je snažno digao glas protiv tih progona.

U tekstu sa Jeanom Hatzfeldom u Le Monde, Lévy je naveo da je "Divjakov pritvor i apsurd, atak na istoriju i zločin protiv savjesti".

"Ovaj primjer čovjeka koji časno obavlja svoju dužnost, što - kao što je jednom napisao Andre Malraux - "ratuje ali ne voli rat", klonio se udruženja veterana, odbio vojne počasti i trudio se da vrati građansku, viševjersku i tolerantnu Bosnu iz prošlosti", pisali su Lévy i Hatzfeld, te dodali:
"Austrija i Evropa moraju se dozvati pameti i pustiti Divjaka da se vrati u Sarajevo", prenosi Radio Sarajevo.

Za Lévya je Divjak oduvijek "bio heroja odbrane Sarajeva".

"Lévy Svakim satom koji protiče sjećamo se sramne i patetične relativizacije koja je karakterisala evropsku diplomaciju u odnosu na rat u bivšoj Jugoslaviji. General Divjak je uhapšen u utorak 3. marta na bečkom aerodromu po međunarodnoj potjernici srbijanske vlade zbog navodnih ratnih zločina. Iako je austrijski ministar vanjskih poslova Michael Spindelgger odmah odbacio mogućnost izručenja Divjaka Srbiji, pritvaranje generala – dok se istovremeno Ratko Mladić slobodno šeta Beogradom - uvreda je zdravog razuma i etike, kao i ideje evropske pravde", pisao je slavni filozof.

Uči početka trogodišnjeg pokolja, 6. aprila 1992. godine, Divjak i Mladić, obojica Titovi generali, bili su u zapovjedništvu JNA nad vojnim sektorom Sarajevo.

"Ali dok je Mladić otišao na Pale da preuzme komandu nad srpskim nacionalističkim jedinicama Radovana Karadžića, Divjak je ostao u okupiranom gradu i postao arhitekt njegove odbrane. Divjakov zadatak bio je da spriječi srpske snage da uđu u Sarajevo kao i da pomogne stvaranje bosanske vojske, sastavljene od više hiljada neobučenih dobrovoljaca. Njegovi neprijatelji bili su tenkovi na Lukavici i Jagomiru, snajperi na Grbavici i paravojne milicije u pohodu etničkog čišćenja", navodila su dvojica uglednih autora.

U tom jezivom napadu na civile, na šta se svodi rat u Bosni, postojao je samo jedan izbor: zauzeti stranu nevinih koje su ulicama grada progonili vojnici ispunjeni mržnjom i nasiljem, dodali su.

"Umoran od politike i rata, Divjak je napustio vojsku ubrzo posle Dejtonskog sporazuma 1995, da bi radio u sirotištu i nekoliko drugih humanitarnih organizacija. Takođe se priključio grupi intelektualaca antinacionalista, oslanjajući se na svoju popularnost u kafeima Sarajeva", zaključili Lévy i Hatzfeld u Le Monde.