Stanišić, bivši načelnik SDB-a Srbije, i Simatović, glavni operativac SDB-a, optuženi su za progon, ubistva, prisilno premještanje i deportaciju Hrvata i Bošnjaka u Hrvatskoj i BiH od 1991. do 1995. godine.

Četiri tačke optužnice terete ih za zločine protiv čovječnosti, a jedna za kršenje zakona i običaja ratovanja.

"Dokazima tužilaštva je, bez ikakve sumnje, utvrđena odgovornost Stanišića i Simatovića. Neizbježan je zaključak da su oni krivi za zločine za koje su optuženi", rekao je tužilac Douglas Stringer.

Ti zločini nad "hiljadama žrtava u dvije države", kako je naglasio Stringer, počinjeni su u okviru udruženog zločinačkog poduhvata, čiji je cilj bilo "uspostavljanje teritorije sa srpskom dominacijom", nasilnim i trajnim uklanjanjem nesrpskog stanovništva s velikih područja u Hrvatskoj i BiH.

Tokom nasilnog etničkog razdvajanja iz tih oblasti, uklonjeno je najmanje "340 hiljada pripadnika nesrpske zajednice", rekao je zastupnik optužbe.

Tužilac Stringer podvukao je da ne tvrdi da je cilj zločinačkog udruženja bilo stvaranje "velike Srbije", što je, prema njegovim riječima, sugerisala odbrana.

Prema riječima tužioca Stringera, na čelu tog udruženog zločinačkog poduhvata bio je tadašnji predsjednik Srbije Slobodan Milošević.

Tužilac je Miloševićevu moć nad saučesnicima opisao riječima svedoka Stanišićeve odbrane, bivšeg britanskog ambasadora u Beogradu Ivora Robertsa da je "Milošević bio čovjek-država koji je donosio sve odluke".

Prema optužnici, pored Miloševića, Stanišića i Simatovića, u zločinačkom udruženju bili su i Radovan Karadžić, Ratko Mladić, Momčilo Krajišnik, Biljana Plavšić, Milan Martić, Goran Hadžić, Milan Babić, Željko Ražnatović, Vojislav Šešelj i drugi.

Zloupotrebljavajući SDB Srbije, van svojih ovlaštenja, Stanišić i Simatović su, prema riječima tužioca Stringera, provodili zločinački plan preko jedinica koje su kontrolisali - “Crvenih beretki”, Srpske dobrovoljačke garde Željka Ražnatovića Arkana i “Škorpiona”.

Te formacije su, kako piše u optužnici, počinile teške zločine nad nesrbima tokom ratova u Hrvatskoj i BiH.

Tužilaštvo nastavlja završnu riječ.

Optuženi Stanišić i Simatović ne prisustvuju raspravi zato što su na privremenoj slobodi u Srbiji.

Ponovljeno suđenje Stanišiću i Simatoviću posljednji je proces pred Haškim sudom u kojem se utvrđuje da li su zvaničnici Srbije bili odgovorni za ratne zločine u Hrvatskoj i BiH.

Izlaganje završnih riječi, kojim će suđenje biti okončano, trajat će do srijede, 14. aprila.

Pred Haškim tribunalom i njegovim nasljednikom, sudskim Mehanizmom, do sada nijedan funkcioner Srbije nije proglašen krivim za ta zlodjela.

Poslije prvog suđenja, Haški tribunal je Stanišića i Simatovića, u maju 2013., oslobodio krivice.

Tužioci su uložili žalbu, a Apelaciono veće Tribunala je u decembru 2015. poništilo prvostepenu presudu i naložilo novo suđenje.

Ponovljeni proces počeo je 13. juna 2017., a tužioci su izvođenje svojih dokaza završili krajem februara 2019. godine. Sud je saslušao 51 svjedoka optužbe.

Dokazni postupak odbrane počeo je 18. juna 2019., ali je dugo bio u prekidu zbog pandemije Covida-19.

U odbranu Stanišića i Simatovića iskaz je dalo 29 svjedoka, a posljednji je svjedočio 8. oktobra prošle godine.

Prvooptuženi Stanišić nije prisustvovao ponovljenom procesu u Haagu zato što je, odlukom suda, u ljeto 2017. pušten na privremenu slobodu u Srbiju zbog bolesti.

Stanišića i Simatovića uhapsile su vlasti Srbije poslije atentata na premijera Zorana Đinđića u martu 2003., a u Haag su prebačeni u maju te godine.

Obojica su u prvom pojavljivanju pred sudom izjavila da nisu krivi. U narednim godinama, tokom prvog i ponovljenog procesa, Stanišić i Simatović su duge periode vremena provodili na privremenoj slobodi u Srbiji.

(RSE)