Piše: DENIZ GAMZE ERGUVEN

Ovih dana čitam kako je diplomatski incident sa Ursulom von der Leyen « ekskluzivno turski preblem ». Incident je čak nazvan « turska sofa». A ta stvar nema ništa « tursko » za mene. U Francuskoj, u Europi, mediji imaju tendenciju  svesti Tursku  na njenog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana. Erdogan je unekoliko ono što je Trump bio Sjedinjenim Američkim Državama,  neko ko  galvanizira polovicu  društva - koje je ekstremno podijeljeno. Ali ima i druga polovica, Turska Kemala Ataturka (Mustafa Kemal Ataturk, utemeljitelj države), laičke tradicije. Ataturk je uostalom ženama dodijelio središnje mjesto i mogle su glasati već od 1934, deset godina prije Francuskinja.

Postoji tendencija da se to zaboravi. Žene su u ono vrijeme mogle voditi život ravnopravan muškarcima. Tako je moja baka, siroče skromnog porijekla, stekla izuzetno obrazovanje u Turskoj, i poslije postala stipendistica Fulbrighta u Sjedinjenim Američkim Državama. Moj otac, kemalista također, naučio je mene i sestru da nikada ne osjećamo bilo kakvu granicu zbog našeg   spola, ni u našim ambicijama, ni u životu. Ja sam proizvod te Turske. Danas je toj drugoj polovici Turske nataknuta brnjica, pogažena je, ignorirana u Turskoj, kao i drugdje. Figure opozicije su ili u zatvoru, ili u egzilu. U građanskom društvu, uprkos  svemu, ima ljudi koji se bore, svaki dan, da se sačuvaju ta sloboda i ta tradicija, te laičke vrijednosti, demokratske vrijednosti turskog naroda.

Ono u čemu živimo danas je istinsko nazadovanje : 2020. je u Turskoj bilo 300 ubojstava žena. A Erdogan se trudi normalizirati brutalnost naspram žena. Njegovi nastupi u javnosti, kao i njegovo djelovanje u tom smislu, su smišljeni. On zna da je žensko pitanje ultraosjetljivo za laički dio zemlje. To je dugme na koje on pritisne da unese histeriju u raspravu, kao svaki pravi populista 2.0,  kao što je on.  Prvih godina sam poskakivala na svaki njegov napad na tu temu. S vremenom sam naučila pronaći ono što on nastoji prikriti : uvijek je iza toga u toku vojni ili institucionalni manevar. Radi se o tome da se skrene temu, kao što kaže spisateljica Ece Temelkuran. To je jednaka strategija koju on ima sa Europljanima, poigravajući se njihovim strahom od Otomanskog carstva. Manevar funkcionira, iako bode oči. To što on uspijeva, probuditi te instinkte kod Europljana, dovodi me u očaj, ali ovaj put zbog njih.

(Odabrala i sa francuskog prevela: Nada Zdravič)

*Film Mustang je nagrađen na Sarajevo Film Festivalu 2015, bio je nominiran za oskara, za BAFTA i za Golden Globe, nagrađen je cezarom, na Festivalu u Cannesu, u Chicagu, dobio je europsku nagradu EFA i još 46 međunarodnih nagrada.