Koliko je Zapadni Balkan još rovita regija, i dalje sklona brzoj destabilizaciji zbog otvorenih rana iz prošlosti, koje se politički korektno danas nazivaju ”otvorena bilateralna pitanja”, pokazala je informacija o jednom tekstu, koji se zbog svog nezvaničnog karaktera ne može nazvati ni dokumentom, čak ni papirom. Tzv ”non-paper”, bez zaglavlja i potpisa, pripisan je od strane medija slovenačkom premijeru Janezu Janši, koji je svojim ambivalentnim stavom niti priznavanja niti demantija dalje podstakao iskru koja je, kako smo već ranije bili svjedoci, brzo ”zapalila” cijeli region, a prenijela se, sasvim očekivano i preko granica EU.

Tekstom se predlaže ”završetak raspada Jugoslavije” odnosno "finalno” pomjeranje granica na Zapadnom Balkanu u cilju stvaranja raskomadane, ali ”održive i funkcionalne" BiH, Albanije sa priključenim Kosovom i dijelovima Sjeverne Makedonije, Srbije sa priključenom Republikom Srpskom. Iz EU institucija do ovoga trenutka nisu potvrdili prispjeće ovakvog teksta u Brisel i vjerovatno nikada neće. Zvanični Brisel samo je ponovio svoju poziciju da ”ništa ne bi trebalo da se mijenja kada su u pitanju granice na Zapadnom Balkanu”.

”Treba da se radi na regionalnom pomirenju i saradnji, što je i logika evrointegracionog procesa. Sva otvorena pitanja među državama treba rješavati u procesu koji ne zalazi u opasne teritorije, a koji se oslanja na EU zakone i principe”, poručio je portparol EU, Peter Stano.

Da je ”crtanje novih garanica opasan put”, a ”regionalno pomirenje i saradnja ključ za mir, demokratiju i prosperitet” na Zapadnom Balkanu ponovio je i njemački državni sekretar za Evropu, Michael Roth.

Iste poruke stigle su i iz Evropskog parlamenta, odakle izvjestilac za Srbiju, Vladimir Bilčik, poručuje da je ”mijenjanje granica i teritorija opasan put u eksplozivnu prošlost” regiona.

Ko je spreman na opasne kompromise na Zapadnom Balkanu?

Međutim, da pojava ovog teksta nije slučajna, da ima svoju predistoriju i da postoje ljudi koji vide rješenje svih problema na Zapadnom Balkanu u promjeni granica, za DW objašanjavaju Alexandra Stiglmayer iz Evropske inicijative za stabilnost i Bodo Weber iz berlinskog Savjeta za demokratizaciju politike. U razgovoru za DW oni podsjećaju da je razmjena teritorija ne tako davno već bila tema u regionu i u EU kada se 2018. godine govorilo o razmjeni teritorija između Srbije i Kosova.

”Ovakve stvari stalno iskaču. One su bile prisutne i tokom rata u bivšoj Jugoslaviji. Ali treba imati na umu i razlog koji je doveo do tih ratova. Zato, veoma je opasno vjerovati da promjene granica, koje bi vodile i u etničke razmjene, mogu dovesti do rješenja na Zapadnom Balkanu”, kaže Stiglmayer. Ona smatra da je pojava ovakve ideje, u ovom trenutku, neka vrsta probnog balona koji je tu da bi se vidjela reakcija zemlja članica i da se vidi da li je to put kojim se može ići. ”Moje je mišljenje da to definitivno nije put jer bi tako samo došlo do konflikta, a zatim i oružanog sukoba u svim pogođenim zemljama Zapadnog Balkana”, naglašava analitičarka iz Brisela.

Bodo Weber ukazuje da je prethodne četiri godine cijelom regionu prijetila destabilizacija zbog ideje o razmjeni teritorija između Srbije i Kosova, a da se sada napravio ”novi otvor” koji prijetnju prebacuje na teritoriju BiH.

”U prehodne četiri godine primjetna je dinamika ”opasne stranputice” nekih predstavnika EU i SAD koji pregovaraju u regionu Zapadnog Balkana, a koji su prvo fokusirajući se na pregovore Srbije i Kosova prijetili stabilnosti cijelog regiona sa ludom idejom razmjene teritorije. Zatim su u BiH, van pažnje, uspjeli dogovoriti ”prljav sporazum” o etničkoj podjeli na lokalnom nivou tzv. Mostarski sporazum. Sve to pokazuje da su naši zapadni pregovarači u kriznim situacijama skloni sklapanju bilo kakvog dogovora što znači i loš kompromis sa opasnim regionalnim agendama koji bi išao na ruku nacionalnim liderima na Zapadnom Balkanu”, zaključuje Weber.

Weber: Dokument radikalan i kontraproduktivan sam po sebe

Iz Evropske inicijative za stabilnost podsjećaju na činjenicu da su, u procesu rješavanja ”kosovskog pitanja”, neki od EU lidera podržali opciju ”bilo kog rješanja oko kog se dvije strane dogovore.” Dodaju da navodni slovenački ”non paper” ide ”mnogo radikalnije” bez prethodne konsulatcije sa zemljama, koje su njime pogođene.

”Ne mislim da bi ni BiH, ni Sjeverna Makedonija, ni Kosovo na to pristali, možda Albanija, ali bi to značilo njeno napuštanje EU-puta”, kaže Stiglmayer.

Istovremeno, albanski premijer, Edi Rama, jedini je potvrdio je da je i vidio dokument i o ”ideji” razgovarao sa slovenačkim premijerom. Analitičari iz Brisela i Berlina sagasni su u stavu da za ovakvu ”ideju” ni iz bliza ne postoji većinska podrška.

”Ako takav dokument, u tom obliku kakav je objavljen u medijima, postoji to bi pokazalo da gospodin Janša u svojoj radikalnosti zapravo više djeluje kontraproduktivno za promovisanje svoje ideje. Vjerujem da je ovo vrlo surov način lobiranja za tako opasne ideje, ako je zaista istinit i autentičan dokumet”, kaže Bodo Weber za DW.

On dodaje da se nada da će novonastala situacija pobuditi države EU da daju ”više kontre” opasnom načinu pregovaranja predstavnika EU, konkretno u BiH, u ovom trenutku.

”Ti pregovori prijete daljoj etničkoj podjeli BiH i to pod patronatom EU i SAD, ali čak i raspadu zemlje i destabilzaciji cijelog regiona, što bismo isto doživjeli da je sklopljen sporazum o razmjeni teritorija između Kosova i Srbije. Prijetnja je realna, od prljavih i netransparentnih pregovora evropskih predstavnika, a manje od tako otvorenog zastupanja etno-nacionalističkih ideja tipa famoznog non papera iz Ljubljane”, zaključuje Weber.

Test bez uticaja, ali i politika bez ”buđenja”

Tekst oko koga se digla prašina na Zapadnom Balkanu i širom EU, navodno je dostavljen predsjedniku Evropskog savjeta, Charlesu Michelu, kao dio najave prioriteta koje će Slovenija zastupati kada od sredine godine preuzme mjesto predsjedavajućeg Savjetom EU. Da poslije dobijenih rekcija, slovenački premijer neće nastaviti sa insistiranjem na sličinim idejama i da ne treba očekivati bilo kakav radikalni zaokret u EU politici prema Zapadnom Balkanu, smatra Alexandra Stiglmayer.

”Ne vjerujem da bi ovo moglo da bude baza za bilo kakvu novu politiku EU prema Zapadnom Balkanu. Većina zemalja članica podržavaju multieteničke države zasnovane na ljudskim i građanskim pravima. O ovom se neće dalje zvanično raspravljati u Briselu”, kaže Stiglmayer, ali i dodaje: ”Novi zamah u EU politici prema Zapadnom Balkanu je neophodan, ali ne vidim da postoji stvarni poziv na buđenje. Dokle god se situacja na Zapadnom Balkanu bude ”provlačila”, možda ne baš na zadovoljavajući način, ali svako bez ustanka i konflikata, zemlje čanice to neće gledati kao prioritet”.

Ona u razgovoru za DW poziva EU da konačno ponudi Zapadnom Balkanu ”nešto stvarno kredibilno”, uključujući i funkcionalniji proces pristupanja, ”na čemu i ka čemu” bi Zapadni Balkan trebalo da radi. ”U suprotom, plašim se da će doći do konflikata. Dvije posebno problematične situacije su ona između Srbije i Kosova i ona u BiH”, zaključuje Stiglmayer.

(Deutsche Welle)