Piše: Đuro Kozar

U svijetu je koronavirusom zaraženo više od 100 miliona, a od posljedica ove zaraze umrlo je 1,5 miliona ljudi, i dok cijepljenje ide kako gdje, u svijetu se još raspravlja - odakle se pojavio ovaj nevidljivi ubojica.

Jednima je i dalje sumnjiva Kina i njihov centar za virusologiju u Wuhanu, gdje se u decembru 2019. Covid prvi put i pojavio, drugi smatraju da su Amerikanci stvorili virus kako bi gurnuli političke protivnike u recesiju, dok treći tvrde da je virus nastao i proširio se prirodnim putem i da nije razvijen kao biološko oružje u korist ispunjenja nečijih geopolitičkih interesa.

U ovoj priči ohrabruje činjenica da su farmaceutske firme za apsolutno kratko vrijeme proizvele više vrsta cjepiva koja su ispitivale bez prečica i stavljale na tržište, a najbogatije države su najbrže imunizirale svoje stanovnike.

Svjetske razmjere

Pojedini znanstvenici, naravno, mogu tvrditi da koronavirus nije biološko oružje, dok vojni stručnjaci za atomsko-hemijsko-biološku zaštitu tvrde suprotno i pitaju: šta je biološko oružje ako nije namjerno masovno izazivanje zaraznih bolesti? U ratu se to čini s namjerom slabljenja ratnih potencijala i izazivanja panike i psihičkih posljedica kod protivnika, a u miru - to je brzo prenošenje virusa s čovjeka na čovjeka bez obzira na nacionalnost, rasu, pol ili vjersku pripadnost.

I oni kojima virus “procuri” iz laboratorije možda nisu u stanju pretpostaviti koliki može biti njegov domet i da bi mogao prevazići njihova očekivanja, a kad to dobije svjetske razmjere, najbolje je rješenje sve svaliti na prirodu i nedužne životinje kao prenositelje virusa.

Na jednom seminaru kojem sam prisustvovao u Centru visokih vojnih škola u Beogradu 1983. godine jedan od predavača bio je i generalmajor dr. Vladimir Vojvodić (1930-2008), u to vrijeme i predstavnik Jugoslavije u Komitetu Ujedinjenih naroda za razoružanje u Genevi, koji je govorio o biološkom oružju - šta ono znači i šta bi moglo značiti u 21. stoljeću. Tih 80-ih godina o toj vrsti borbenih sredstava, osim u vojsci, u društvu se malo govorilo, nego su primat imala konvencionalna oružja, ali se znalo da se pod biološkim oružjem podrazumijevaju patogeni mikroorganizmi (virusi, rikecije, bakterije, gljivice i protozoe) i njihovi toksini. General je, dakle, prije 38 godina rekao da mi uglavnom znamo suštinu biološkog oružja, ali je upozorio da se narednih decenija može desiti da oni koji prave viruse dožive da se oni neočekivano usmjere ne samo na njihove protivnike nego i protiv njih samih, da budu kontraproduktivni.

Jedan od sudionika pitao je generala: može li virus “pobjeći” iz laboratorije s najvišim stupnjem sigurnosti? Odgovor je bio da je, uz sve mjere opreme i zaštite, to moguće, a da je još važnije kako zaustaviti pandemiju.

Te 1983. godine teško da je itko mogao i pomisliti da bi se mogao pojaviti takav masovni ubojica kao koronavirus, pa nam se na pomenutom seminaru učinilo nevjerojatnim ono što je uvaženi general Vojvodić govorio, ali danas se ispostavilo koliko je bio u pravu. Virusolozi ističu da su virusi čestice, a ne stanice i da se mogu razmnožavati samo uz pomoć drugih organizama te da “krijumčare” svoj genetski materijal u tuđe stanice i zatim ih programiraju.

Uz pomoć tog “trika”, stanice domaćina počinju proizvoditi isključivo čestice virusa, sve dok stanica ne pukne i te čestice se ponovo nađu na slobodi. Svaki pojedinačni virus se “specijalizira” za određenu vrstu stanica, tako da neki od njih napadaju biljke, životinje ili ljude - a neki čak i bakterije. Virusi kod ljudi mogu izazvati AIDS, herpes, hepatitis, gripu, rubeolu, žuticu i - kao sada pandemiju Covid-19. Jesu li to sve znali oni koji su (i ako su) vještački napravili koronavirus? Ako nisu, onda im, vjerojatno, treba još educiranja, a ko jesu, onda su zločinci jer su krivi za 1,5 miliona preminulih.

Strahovite posljedice

Treba podsjetiti na to da su proizvodnja i skladištenje biološkog oružja zabranjeni 1972. godine na temelju Konvencije o biološkom oružju koju je potpisalo više od 100 država i koja je još na snazi.

Njeno potpisivanje je objašnjeno nastojanjem da se izbjegnu strahovite posljedice biološkog napada koje bi mogle uzrokovati smrt miliona ljudi, odnosno poremećaje ili mogući nestanak cijelih društava i ekonomija.

Pokojni brigadir Armije BiH abehajac Mujo Alić (umro 2005.), kojeg sam znao odranije, u blokiranom Sarajevu 1993. godine pričao mi je o pomenutoj konvenciji i naglasio da ona zabranjuje proizvodnju i skladištenje, ali ne i korištenje biološkog oružja, a tim oružjem, uz druga borbena sredstva, koristio se i agresor na Bosnu i Hercegovinu (1992-1995) i to ne samo na bojišnici nego i protiv civilnog stanovništva.

(Oslobođenje)