Jelena Đoković, supruga prvog reketa svijeta Novaka Đokovića, otvorila je dušu u emisiji srpske K1 televizije "Ko sam tebi i šta sam sebi" te je progovorila o brojnim detaljima koji intrigiraju javnost godinama.

“Kada sam dobila djecu, poželjela sam im biti najbolji učitelj pa sam sebe dotjerala do stadijuma da štrebam kao luda na temu roditeljstva i psihologije odrastanja, razvoja mozga, razvoja emocija i, između ostalog, kroz tu moju strast sam s našim timom u Fondaciji 'Novak Đoković' razvila programe baš za roditelje poput mene, koji žele naučiti više, koji žele naučiti od nekog ko ima više iskustva, ali da ne budu savršeni. Uvijek su nas učili da djeca trebaju stajati na ramenima svojih roditelja, kao da treba da ih podignemo da budu još bolja, veća i uspješnija od nas. Ja sam udata za osobu koja je, zapravo, već sada historijska i ja sam mislila da kao majka trebam izmisliti toplu vodu. Naravno to me je potpuno sludilo, ta misao, i dovelo do novog učenja. Dosta sam se mijenjala. Moje poteškoće su bile i te što sam željela zaštititi djecu, da im dam izbor da sami odluče žele li ili ne žele biti dio našeg javnog života koji je nužan kao posljedica velikog uspjeha, historijskog uspjeha koji je Novak postigao. Između ostalog moj muž možda nema takva razmišljanja, pa je trebalo naći kompromis. On je odrastao u uvjetima gdje je sanjao da bude voljen, viđen, da stoji na vrhu svijeta, da svi znaju za njega, dok sam ja sanjala potpuno drugačiji san. Ja sam željela biti uspješna žena iz sjene”, kazala je pa se dotakla Novakovog roditeljstva.

“Novak je stvarno divan otac i jako to dobro radi, ali njegov kapacitet za tu vrstu koncentracije koju djeca zahtijevaju je limitiran jer on ima previše obaveza i u tom kontekstu mislim da smo jako dobar tim zato što je meni veliko zadovoljstvo biti tu i imam pomoć. Mi vrlo dobro znamo što su Novakove potrebe i svi se mi uklapamo u te potrebe. To je manje glamurozno reći, ali je istina i Novak je toga svjestan. I njegovi roditelji i njegova braća, mi smo svi podređeni tom velikom uspjehu, svjetskom uspjehu”, ispričala je.

“Nedavno smo razgovarali o tome zašto ne putujemo više s njim. Djeca su porasla, žele imati prijatelje , žele ići u svoj vrtić, imati svoje rutine, svoj parkić, poznate lokacije i da znaju gdje su. Njima je zanimljivo otići na tjedan ili dvije negdje, međutim dinamika našeg putovanja je uglavnom takva da mi poznajemo hotelske sobe, poznajemo put do teniskih terena i poznajemo lokalne parkiće mjesta u kojim smo. Novak je netko tko je odrastao s tim intenzitetom “brejk lopta, meč lopta, brejk lopta, meč lopta”, ali mi se umorimo gledajući, mi promijenimo kanal da se odmorimo. On je u tome non-stop, on kada se vrati kući gleda na YouTubeu i analizira što se događalo u nekom drugom meču, koji je sljedeći protivnik, što konkurencija radi, on je vrlo posvećen i veliki je profesionalac. I ja sam to živjela prije nego što su djeca došla, a ovo je nova priča koju ja pokušavam uhodati i još uvijek to manje uspješno radim nego što bih voljela u smislu da se umaram puno od putovanja i inzistiram da putovanja budu rjeđa kako bi bila kvalitetnija”, istaknula je Jelena i otkrila gdje je njihov dom.

Dom u Monaku

“Moj dom za sada je bio u Monaku, ali ne znamo možemo li baš reći da je to naš dom. Prethodne dvije godine smo proveli dosta vremena ovdje u Srbiji, tako da je i ovo dom. Mislim da mi je dom i u inozemstvu zato što su moji roditelji sa mnom i moja sestra je sa mnom, moj muž i deca, dom je tamo gdje smo mi, ali ne u hotelu. Meni treba jedan dom, mislim da mi treba jedan dom, ali mi to ne možemo ispuniti, moramo biti na više lokacija jer nas život ne vodi samo na jednu stranu”, kazala je supruga Novaka Đokovića pa se osvrnula na njihovu ishranu.

O veganstvu

“Interesantno je da sam prvi put saznala za veganstvo kroz post. Postoje datumi koje naša vjera nalaže kada treba da iščistimo tijelo i duh kako bi mogli bolje živjeti. Ja volim zdrav život, volim tu energiju koju mogu nositi kroz sve što radim. To se produbilo na fakultetu kada me je prijatelj provodio kroz kampus u Milanu, pokazivao domove za studente i to koji bi potencijalno mogao da bude moj, jedan se nalazio pored kantine gdje bi trebali jesti svi koji smo na stipendiji. Taj dom je bio najjeftiniji, oko 150 eura mjesečno što je meni u tom trenutku bilo super. Nije to naravno bilo najbolje rješenje jer nemaš svoj toalet, dijeliš sobu, dijeliš kupatilo s nekim, ali bilo je bitno koliko košta. I onda je on meni rekao ne brini, ovdje sam ja, ovdje je bila moja sestra, ali je ona umrla ovog ljeta. Kako mi je objasnio, vezala su joj se crijeva. Ja sam se tada zaledila, odmah sam u glavi imali sliku kako je ona živjela u ovom domu i jela u ovoj kantini, odmah sam to povezala s ishranom. Počela sam razmišljati kako preživjeti tri godine jer nisam imala novca da jedem u ne znam kakvim restoranima, a nisam ni živjela u domu gdje imam kuhinju. Tako da je veganstvo krenulo iz muke. Mislim da se ljudi posvete zdravijem načinu života onda kada im dijagnostiku nešto. S veganstvom sam krenula i iz straha od bolesti. I to je najgori način da počnete i ne bih nikoga savjetovala da bilo što radi iz straha. Ja se trudim da to ne radim iz straha. Ja se nisam hranila skupom hranom tokom studentskih dana. Naravno, kasnije sam mogla da jedem skupu hranu zahvaljujući novcu koji imamo.

Međutim, velika tranzicija se dogodila kada sam postala majka. Razmišljala sam tako da sam ja jedini izvor hrane svom djetetu jer sam dojila i nisam željela da se oslanjam ni na što drugo i onda sam razmišljala kako da to mlijeko bude najbolje na svijetu. Mene su svi putevi vodili u tom zdravom pravcu i ja sam zahvalna na tome, ali pitanje je hoću li do kraja života biti vegan. Hrana koju mi jedemo svakodnevno je inflamatorna. Mi živimo jako stresan život, naše varenje je otežano ako jedemo tešku hranu, naša energija pada, uspavani smo, svima se to desi kada imaju jako obilan obrok. Ja sam promatrala i svoje tijelo, zašto bi se meni već u 11 ujutru poslije cijele noći spavanja događalo da sam umorna. A to mi se ne događa kada jedem voće ili neku laganu hranu.

Novak je još veći perfekcionista, on još bolje zna svoje tijelo, njega ne može nitko natjerati na nešto što on ne želi. Novak nije postao vegan pod mojim utjecajem. Novak je najbolji na svijetu, on je ‘single champion’, sam je na terenu, ne može njega neko natjerati na nešto. Mi smo tim i to mi je jako bitno da kažem, nisam ja njega tjerala na nešto, niti je on mene. Zajedno smo sve istraživali. On je prvi krenuo na veganstvo. Ja sam bila veliki mesojed, i jako ga volim još uvijek, ali ga ne jedem. Ja se dobro osjećam i meni je to bio cilj, da nađem način kako da živim ovaj život budna, s energijom, zdrava. Mi primjenjujemo to i u našoj kući, a naša djeca uvijek imaju izbor”, jasna je Jelena.