BAKIROV FILMSKI "CRNI TALAS": Da se pitao Izetbegović, umjesto "Ničije zemlje" i "Quo vadis, Aida?", snimali bi se filmovi o njegovom ocu Aliji i jaranima Naseru Oriću i Hamdiji Abdiću

Nije, isto tako, niko od filmskog "esnafa" (kako to voli kazati Izetbegovićev agent u filmsko-umjetničkom svijetu, glumac Emir Hadžihafizbegović) propustio prepoznati smrdljive nacionalističke porive onih koji su prije dva-tri mjeseca ponizili Bogića Bogićevića. Međutim, nije se niko od njih, časnih građanskih režisera, glumaca, scenarista... sjetio da isti nacionalistički zadah prepozna i osudi u divljačkom, vulgarnom napadu jedne pomahnitale redateljice Ines Tanović na Milenka Prstojevića Badeta, dugogodišnjeg filmskog i televizijskog radnika, čiji se moral i čestitost mogu porediti s Bogićevićevim. 

  • SENAD ANTE-PORTAL

  • 18. Maj 2021  19. Maj 2021

  • 8

Piše: SENAD AVDIĆ

Bakir Izetbegović, onemoćali lider rahitično-sklerotične Stranke demokratske akcije, nakon očigledno temeljite, pažljive i zahtjevne analize, kakve su mu, poznato je, svojstvene, napokon je otkrio i raskrinkao najopasniju od svih agresija koje su se nadvile nad "našom državom i našim narodom". To je, utvrdio je on pa odmah rastelalio preko svog porodičnog portala "Faktor", "tiha agresija". Imamo mi u BiH agresija svake vrste, boja i dezena, na bacanje imamo agresija, prosto se ne možeš odlučiti koja je od koje opasnija i podlija. No, zato "njegov narod" ima Izetbegovića/e, koji ih zna učiti, potom nijansirati, klasificirati i kontekstualizirati opasnost od agresije i drugih nedaća. Zašto je baš ta najopasnija?   

"Ova tiha agresija je najopasnija, jer je narod nije ni svjestan, nasjeda na nju. Tuđa kultura i nekultura polako nadiru u naš prostor i istiskuju autohtone vrijednosti, gradi sistem vrijednosti našoj djeci. Mnogi Bošnjaci u borbi za interese i vlast učestvuju u tome. Laž potiskuje istinu", kazao je lider SDA. Ovo njegovo otkriće je pomalo zazvučalo kao prigodan omaž ovih dana preminulom Božidaru Nikoliću, redatelju "Balkanskog špijuna", remek-djela iz žanra detekcije "tihe agresije".

TIHA AGRESIJA BRIJEG RONI

Ako ste mislili da je mnogo opasna, pa i kobna, ona sada već višegodišnja agresija kada vam neko otvori istočnu granicu zemlje i propusti kroz nju desetine i hiljade migranata, a onda neko drugi, a suštinski s istim motivom, uz pomoć druge države, hermetički začepi drugu, zapadnu granicu, pa migranti, umjesto tamo gdje su naumili na Zapad, prenapuče cijeli jedan dio zemlje, grdno ste se prevarili. To možda jeste opasno, ali nikako, po kriterijima mlađeg Izetbegovića, nije najopasnije. 

Ukoliko ste, pak, lakomisleno zaključili da nema plastičnijeg primjera agresije, njenog egzemplarnog uzorka, nego kada vam susjedna država, bez vašeg znanja (i imanja), provuče cijev plinovoda ispod nabujale Save pa njime udahne novi energetski život Rafineriji u vlasništvu treće države, opet ste se malo, da prostite, zajebucnuli. Ta je agresija vidljiva, pa narod na nju ne nasjeda, dakle suštinski je bezazlena i faktički bezopasna. Ima i takvih koji su, neuki i neupućeni, spremni ruku u vatru turiti da je strašno opasna agresija kada vam se premijer jednog entiteta i premijerka druge države (ili predsjednik druge države i predsjednica jednog entiteta) sinhrono i s olakšanjem popišaju, čitavu jednu hidroakumulaciju mokraće usmjere na Ustavni sud i njegovu presudu da su rijeke u vlasništvu države, bez čije je odluke na njima gradnja hidroelektrana nezakonita. Ali, eto, veli Bakir Izetbegović, ima i grđih i gorih agresija od toga, ima onih tihih, podmuklih, hinjskih, pritajenih, za koje čak i ne znaš da su agresija dok ti to onaj ko na sve misli, ne rastvori i obasni svojim riječima. 

Ta, tiha agresija na koju se narod u neznanju, naivno i prostodušno upecao je, naime, duhovne prirode, identitetskog karaktera, to je sofisticirana invazija, permenetni desant na dušu, mentalnu građu, raspamećivanje "našeg naroda". Evo kako tu nevidljivu pošast Izetbegović u istom razgovoru razgolićuje, osvjetljava, čini vidljivom i transparentnom.

BAKIROV CENZORSKI KALEIDOSKOP

"Vidite, ogroman je uspjeh odbraniti zemlju, afirmisati vlastiti identitet, vjeru, vratiti ime narodu, njegovom jeziku", veli on podsjećajući da taj uspjeh nije s neba pao nego su mu doprinijeli najbolji među nama, odnosno njima iz SDA, koji doduše, imaju nekog popusta i kredita na Nebu.

"Na koji način čuvamo uspomene na njih? Sjetimo se nekoliko izjava 1. marta i 25. novembra. Šta rade i šta čekaju naši intelektualci, historičari, umjetnici? Naša kinematografija je odlična, ali ona nije zabilježila postojanje bosanskog heroja", kazao je Izetbegović, usiljenim maršom se približavajući svom krajnjem odredištu, odnosno izvorištu "najgore, tihe agresije": Bosanskohercegovačkom filmu, odnosno kinematografiji kao takvoj. 

"Njega (bosanskog heroja, op. S. A.) nema u bosanskohercegovačkom filmu. Heroji su, izgleda, neinteresantni bosanskohercegovačkim scenaristima. Postoje (u filmovima, op. S. A.) bosanske i bošnjačke žrtve, postoje eksremisti, šverceri i lopovi, pripadnici LGBT pokreta koji bježe s devizom "Go West", ali branilaca u bosanskom filmu nema. Nema bosanskih lidera u našim filmovima, serijama, ima pijanica i jugonostalgičara kojim se smiju u susjednim zemljama!"

Svakome ko ima barem letimičan uvid u poslijeratnu bosanskohercegovačku kinematografiju i televizijsku produkciji, lako je prepoznati filmove i televizijske serije u kojima je predsjednik SDA identificirao elemente "tihe agresije", sadržaje u kojima "laž potisukuje istinu". "Ekstremiste, švercere i lopove" prepoznajemo kao junake niza značajnih ovdašnjih filmova, poput "Na putu" Jasmile Žbanić (ekstremisti, vehabije), na "švercera i lopova" nalatjet ćemo u svakom kadru filmova Srđana Vuletića"Ljeto u zlatnoj dolini" i "Teško je biti fin""Gori vatra"Pjera Žalice... Jasno je, ašićare, da "pripadnici LGBT-a" čeznu za odlaskom na zapad u filmu "Go West" Ahmeda Imamovića (kojeg je Izetbegović nedavno svojeručno primio u članstvo SDA!). "Pijanica i jugonostalgičar" kojem se smiju u susjednim zemljama" je, Izet Fazlinović, kojeg u seriji "Lud, zbunjen, normalan" glumi neponovljivi i nenadoknadivi glumački bard Mustafa Nadarević. Pitanje je da li su se u "susjednim zemljama" , a i u ovoj našoj, ljudi posljednjih godina više smijali rastresenom "pijancu i jugonostalgičaru" Izetu-Mustafi ili tragikomičnom lideru Stranke demokratske akcije.

Nisu Bakiru Izetbegoviću, njegovom istančanom filmskom ukusu, baš po volji ni filmovi u kojima se govori o bosanskim i bošnjačkim žrtvama, jer "branilaca u njima nema".

Pa kad je već metodom vulgarne moralno-političke eliminacije otpisao manje-više sve što je vrijedno, relevantno, međunarodno verificirano i kritičarski hvaljeno u bosanskohercegovačkoj kinematografiji, red je da čovjek čija je najveća i jedina veza sa filmom porodična isprepletenost i kooperativnost s vlasnicima Sarajevo Film Festivala Mirom Purivatrom i suprugom mu, izdiktira scenaristima i režiserima šta bi trebali pisati i snimati. Umjesto što vrše "najopasniju, tihu agresiju" na bošnjački narod i podmeću mu "laž umjesto istine". Treba snimati filmove o "braniocima" i "bosanskim liderima", poručuje lider stranke koja je srušila komunizam. Nedemokratski društveni poredak kojeg je SDA sa zbratimljenim nacionalističkim partnerima porazio, u svom izvornom učenju, Lenjinovom, tretirao je i upotrebljavao film kao "najznačajniju umjetnost". Nije daleko od tog "lenjinizma" ni mlađi Izetbegović, koji filmu i vizuelnim umjetnostima daje toliki značaj da mu pripisuje nerealne moći - vršenje "najopasnije, tihe agresije".      

O HEROJIMA, LIDERIMA I FILMOVIMA

Evo, spiska najvažnijih tema, ličnosti i događaja s kojima lider SDA licitira i preporučuje (nameće?!) filmskim scenaristima i redateljima da ih ekraniziraju. 

"O rahmetli Aliji je seriju snimila turska TV, o Dudakoviću, Oriću, Hamdiji Abdiću Tigru, koji je nadmudrio Fikreta Abdića i nanio mu prvi poraz, nije niko… Nema naših heroja, ali je zato srbijanskih serija na kanalima u Federaciji toliko da ćemo i početi govoriti ekavskim govorom."

Umjesto Izeta Fazlinovića, "pijanca i jugonostalgičara", Bakir Izetbegović za junaka ovdašnjih serija predlaže svoga oca Aliju. A gdje je Alija, na prvim linijama, zna se, tu je i sin Bakir, kojeg su turski scenaristi predstavili u svojoj humorističnoj seriji kao borca, ranjenika i ozbiljnog kandidata za šehida. Umjesto "ekstremista, švercera i lopova", treba snimati filmove o herojima Naseru Oriću i Hamdiji Abdiću Tigru, legendarnim komandantima za koje je teško utvrditi jesu li teže gubitke u ratu nanijeli agresorskim zavojevačima ili, i u ratu i u miru, "ekstremistima, švercerima i lopovima".

Dvadeset šest godina nakon okončanja rata, Bakir Izetbegović trasira neku svoju kulturnu i umjetničku politiku, bezmalo maoističku "kulturnu revoluciju", koja bi favorizirala i nametala akterima kulturne scene tematske okvire i kreativne obrasce osjenčene patriotskom potrebom i obavezama da se veličaju naši "lideri i heroji". U komunizmu/socijalizmu se ova doktrina nazivala teorija odraza ili socijalistički realizam, s kojom su i umjetnici i glavni političke akteri u bivšoj zajendičkoj državi raščistili u godinama neposredno nakon rata. (Čuveni govor Miroslava Krleže iz 1950. na Kongresu pisaca). Recimo, prije pola stoljeća, također 26 godina nakon rata, Bahrudin Bato Čengić snimio je film "Slike iz života udarnika" u kojem je kritici i satiri podvrgao lažni moral komunističkih moćnika koji su se zaklinjali u radničku klasu i zaklanjali iza njenih heroja. Kroz primjere udarnika, poput jednog drugog heroja Alije Sirotanovića, obespravljenoig, izmanipuliranog, a u osnovi "prezrenog na svijetu", Čengić se ruga i socijalističkim šarenim lažama i navodnoj "avangardi radničke klase", a zapravo "crvenoj buržoaziji". Možete li pola stoljeća kasnije zamisliti da se snimi, državnim novcam i javnim fondovima, film koji bi snimio slike iz života boraca, zlatnih ljiljana, invalida, porodica palih boraca i konfrontirao ih sa slikama iz života njihovih civilnih i vojnih komandanata Izetbegovića, Ganića, Orića, Abdića...

Zoran Milutinović, autor po mnogo čemu problematične, sa pozicije pansrpskog diskursa pisane, ali ne nužno i sasvim netačne knjige "Bitka za prošlost" ("Ivo Andrić i bošnjački nacionalizam) ukazao je na fenomen, kako ga je nazvao, "muslimanskog realizma" ili "musrealizma", svojevrsne replike mrskog "socrealizma" koji mu je prethodio. "Musrealista", piše on, "treba da prikazuje stvarnost ne onakvom kakva jeste, ili on misli da jeste, nego kakva bi trebala da bude". Dakle, idealizirano i ideologizirano. To je kreativni postupak kojeg Bakir Izetbegović, njegovi mediji i "intelektualci" traže od (filmskih) umjetnika. Vjerovatno bi, ne samo filmski, vrhunac tog umjetničkog postupka bio film kojeg je odmah iza rata o Armiji RBiH i njenom civilnom komandantu Aliji Izetbegoviću, planirao snimati stari opsjenar Veljko Bulajić: srećom, odustalo se, nakon što je utvrđeno da nakon prvih 2-3 miliona dolara, film ni scenarij još nije imao.

Vrlo je indikativno, ali nikako ne i neočekivano, da se niko iz filmsko-umjetničke zajednice još, dva-tri dana nakon što je intervju s Bakirom Izetbegovićem objavljen, nije oglasio tim povodom, niti ga javno komentirao. Isti oni ljudi koji ne propuštaju priliku da se javno očituju, oštro reagiraju na zlostavljanje glumica u Srbiji ili suspektne izjave Čovića, ili Dodika, odjednom nikom ponikoše i u crnu "ničiju zemlju" propadoše nakon što ih je lider jedne stranke prokazao i prozvao za "tihu agresiju" i bavljenje nepatriotskim poslom. Vrlo je ljupka i dražesna opurtunistička filmska scena u Sarajevu, klijentelistički i interesno povezana sa samim vrhom bošnjačkog tranzicijskog kriminala i politike. Treba je razumjeti: najugledniji njeni predstavnici zadeverani su posljednjih nedjelja oko novog filma Danisa Tanovića, kojeg ne bi bilo bez novca turske televizije TRT, a turske državne televizije ne bi bilo da nema, zna se... ono dvoje sa Poljina! 

PROZVANI PROPALI U (NIČIJU) ZEMLJU

Nije, isto tako, niko od filmskog "esnafa" (kako to voli kazati Izetbegovićev agent u filmsko-umjetničkom svijetu, glumac Emir Hadžihafizbegović) propustio prepoznati smrdljive nacionalističke porive onih koji su prije dva-tri mjeseca ponizili Bogića Bogićevića. Međutim, nije se, niko od njih, časnih građanskih režisera, glumaca, scenarista ... sjetio da isti nacionalistički zadah prepozna i osudi u divljačkom, vulgarnom napadu jedne pomahnitale redateljice Ines Tanović na Milenka Prstojevića Badeta, dugogodišnjeg filmskog i televizijskog radnika, čiji se moral i čestitost mogu porediti s Bogićevićevim. "SDA je za direktoricu Filmskog centra imenovala Ines Tanović iako ona nije član SDA", napisao je nedavno Hadžihafizbegović, vjerujući da time ekskulpira vlastitu stranku od utjecaja na umjetnički život. Nimalo ne čudi što gospođa nije član SDA, jer čak ni oni takve huligane ne primaju, osobito otkako je to radno mjesto popunjeno Harisom Zahiragićem.

Ne treba, objasnio je Bakir Izetbegović i zbog čega je to tako, snimati filmove (samo) o patnjama, stradanjima "Bošnjaka i Bosanaca", treba se posvetiti "našim liderima i herojima". Promašila je u tom (be)smislu svoju temu Jasmila Žbanić kada je u svom filmu, kojem je za dlaku umakao Oscar, tretirala patnju, stradanja, genocid nad hiljadama Bošnjaka i globalne izdajničke okolnosti koje su omogućile taj užas. Jer, u filmu nema heroja nigdje! Svoj (negativan) sud o Žbanićkinom filmu dao je i "heroj" Naser Orić, koji se ne pojavljuje u filmu, jer ga paklenih julskih dana 1995., kao ni prethodnih mjeseci, nije bilo u Srebrenici, a bilo ga je svugdje drugo na "slobodnim teritorijama". A zašto se Oriću početkom proljeća 1995. godine naredilo da napusti Srebrenicu i svoje vojnike u njoj, odgovor je imao, pored ostalih, i još jedan potencijalni filmski junak, lider Alija Izetbegović. Eto ozbiljnog izazova za scenariste, da jednim filmom dvojicu heroja i lidera i jedan genocid obuhvate! Teško da bi to mogao biti onaj film koji Emir Hadžihafizbegović najavljuje da će se snimati o "kontroverznom" komandantu iz Srebrenice...

loading...

Vezane vijesti

Komentari - Ukupno 8

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...