Pišu: Tanya L. DOMI i Ivana STRADNER / Foreign Policy

Iako je u Bosni i Hercegovini rat stao 1995. godine, zemlja nikada nije bila bliže novoj etničkoj krizi kao što je danas. Rusija, vođena nesigurnošću Evropske unije i NATO-a, potpiruje etničke podjele u BiH dok samozadovoljna Evropska unija posmatra kako se Bosna približava rubu. Vrijeme je da Sjedinjene Američke Države uskoče, umjesto da čekaju na katastrofičan rasplet ovih opasnih događaja.

Značaj BiH za zapadne sile i Rusiju proistječe iz iste činjenice: Država je locirana tačno na sjecištu utjecaja NATO-a i Rusije.  Zapad prepoznaje određene potencijale koje bi BiH mogla imati ako postane članica NATO bloka, ali izgleda da ne razumije posljedice uvlačenja države u nered koji izaziva Kremlj. Rusija je sa svoje strane samo dosljedna. Kao što je neuspješno pokušala spriječiti Crnu Goru i Sjevernu Makedoniju u pridruživanju NATO-u, isto tako pokušava zaustaviti aspiracije Bosne prema tom cilju.

Iako Rusija javno insistira na principu nemiješanja u unutrašnje poslove, Kremlj je skoro otvoreno zaprijetio Bosni zbog njene kandidature za pridruživanje NATO-u. Unutar BiH, srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik, kojem je SAD u januaru 2017. godine izrekao sankcije, marljivo je sarađivao s ruskim zvaničnicima da poremeti, degradira i zloupotrijebi bosansku demokratiju. Nekoliko godina je pozivao na odvajanje RS-a od BiH i stapanje sa Srbijom, realizirajući nacionalistički san o velikoj Srbiji. Naravno, Rusija je negirala bilo kakvo upitanje u izbore 2018. godine, a Dodik je umjesto toga optužio Sjedinjene Države da se miješaju.

Ali, nisu samo bosanski Srbi oni na koje Rusija pokušava vršiti utjecaj. Otkako je Dejtonski sporazum zaustavio rat u BiH 1995. godine, zemlju je ujedinjenom držao delikatni balans dva politička bloka, većinski srpske Republike Srpske i većinski bošnjačke Federacije BiH. Ali, odbacivanjem Daytona, bosanski Hrvati insistiraju na posjedovanju svoj politčkog bloka. Kreiranje hrvatskog entiteta bi još više razdijelilo zemlju, slabeći ionako slabu državnu vladu.

Prirodno, Rusija duži niz godina aktivno podržava hrvatske tvrdnje o diskriminaciji i njihove zahtjeve za trećim administrativnim entitetom. Dragan Čović, bivši član Predsjedništva BiH i sadašnji lider nacionalističkog HDZ-a, nastavlja se udvarati ruskim zvaničnicima, koji uporno podržavaju kreiranje trećeg entiteta i protive se članstvu BiH u NATO-u.

Ova pitanja su se nedavno zahuktala još i više kada se pojavio kontroverzni dokument poznat kao "balkanski non-paper". Dokument, za koji se sumnja da potječe iz ureda slovenskog premijera Janeza Janše, još jednog bliskog saveznika Rusije,  ukazuje daljena strane mahinacije za ponovno crtanje administrativnih granica BiH duž etničkih linija, uporedo s balkanskima. Misteriozni spis sugeriše da se Republika Srpka odvoji od BiH, da se Kosovo i Albanija ujedine, a da Kosovo i Srbija ugovore razmjenu zamljišta.

Uprkos takvim flagrantnim primjerima ruskog miješanja i nedavog izvještaja američkog State Departmenta koji naglašava maligne ruske operacije u BiH, Johann Sattler, ambasador EU u BiH, skoro je izjavio da on ne primjećuje povećan ruski utjecaj. Bivši njemački ministar poljoprivrede Christan Schmidt upravo je izabran da vodi Ured viskog predstavnika, međunarodno tijelo koje nadgleda provedbu mirovnog ugovora koji je okončao rat u BiH. Ukoliko Schmidt ne uspije, Rusija će ga bodriti.

A u međuvremenu, ignoriranje problema će ga pogoršati. Sa strane Washingtona, posebno se treba čuvati napora Čovića i Dodika, koji su zaprijetili da neće učestvovati u budućim izborima bez reforme Izbornog zakona po svom ukusu kako bi delegitimizirali demokratiju. Čović i Dodik su instrumentalizirali kontroverznu odluku Ustavnog suda iz 2016. godine, koja poziva na promjene Izbornog zakona u dijelu koji se odnosi na Dom naroda FBiH, gornji dom parlamenta koji se bira iz deset kantona.

Sud je utvrdio da je trenutni izbor predstavnika Bošnjaka, Hrvata i Srba "nekonzistentan" sa principom jednakosti, sadržanim u Ustavu BiH. Odluka je došla nakon presude "Sejdić - Finci" iz 2009. godine, koju je donio Evropski sud za ljudska prava i koji je utvrdio da Ustav diskriminira građane koji nisu dio etničkih većina Bošnjaka, Srba i Hrvata, zabranjujući im da traže više funkcije u Predsjedništvu BiH ili Domu naroda.

U tom kontekstu, prva komunikacija američkog državnog sekretar Antonyja Blinkena prema bosanskim vlastima dotakla se ovih ustavnih reformi, uključujući određenu ekonomsku i antikoruptivnu agendu, koju se Bidenova administracija obavezala u budućnosti provesti u saradnji s bosanskim vlastima. Šta će se od ovog skromnog opredjeljenja realizirati, ostaje da se vidi. Odluka Evropskog suda zahtijeva ustavne amandmane i štagod Amerikanci nude, kao što je savjetovano u Blinkenovom martovskom pismu Predsjedništvu BiH, može biti izigrano od nacionalista i rezultirati umanjenjem demokratičnosti u BiH, poput opcije kao što je indirektni izbor tročlanog Predsjedništva BiH iz Parlamenta, što bi cementiralo moć nacionalističkih političkih partija.

Američki predsjednik Joe Biden, koji ima značajno iskustvo na Balkanu iz devedesetih, trebao bi pogurati ostatak svoje administracije da još jednom preuzme plašt podrške demokratiji na Zapadnom Balkanu. Prvo, nadovezujući se na svoju izjavu podrške BiH u provođenju "reformi koje će joj omogućiti da prosperira i osigura kandidaturu za EU", Sjedinjene Države trebaju nastaviti s naporima za brzi napredak zemlje prema članstvu u NATO-u. BiH i NATO već su demonstrirali uspjeh u nizu inicijativa, uključujući i zajedničke vojne vježbe.

Drugo, Sjedinjene Države i EU trebale bi zajednički istražiti direktno i indirektno rusko miješanje, označiti ga onakvim kakvo jeste i podržati napore BiH da sačuva svoj suverenitet protiv neprijateljskih sila.

Treće, nadolazeći sastanak G7 u junu trebao bi biti iskorišten za sastanke sa strane između Sjedinjenih Država, Njemačke i EU da započne rasprava o strategiji na unapređenju demokratije u BiH kroz pokroviteljstvo OHR-a. Uloga zamjenika visokog predstavnika je popunjena Amerikancima i ovo je pravo vrijeme da se dovede novo osoblje za unapređenje bilo koje dogovorene strategije. Sjedinjene Države i Njemačka trebaju održavati bliske kontakte i mogu iskoristiti Bidenov planirani Samit za demokratiju kao platformu za javnu raspravu za ovu razrađenu strategiju i proces.

Evropska unija posebno treba otvoreno da se pozabavi glasinama o precrtavanju granica BiH, koje se pripisuju slovenskoj Vladi, i da, u skladu s rezultatima istrage, dovede u pitanje rotaciju Slovenije i preuzimanje predsjedavanja Vijećem EU, koje počinje 1. jula.

Bosna se ne treba vraćati u haos koji je iskusila devedesetih i zapadne sila imaju jasne i djelotvorne korake da je spriječe u tome. Dok kao država radi na donošenju neophodnih reformi, kao i na pridruživanju NATO-u i EU, na pokušaje Rusije da rastrgne njeno društveno tkivo najbolje se odgovara udvostručavanjem pozitivnijih, prodemokratskih trendova u zemlji. Propuštanje da djeluje, kao što EU trenutno radi, prizivanje je nemira.

/Autorice teksta su Tanya L. Domi, pomoćna docentica međunarodnih i javnih poslova u Školi za međunarodne i javne poslove Univerziteta Columbia, i Ivana Stradner, saradnica Jeane Kirkpatrick u Američkom poduzetničkom institutu/

(Prijevod: S. Begović)