Za šta god se Milorad Dodik odluči, stvarno povlačenje sa pozicije člana Predsjedništva BiH znači potvrdu njegovog potpunog političkog debakla u Sarajevu, koji i eventualno nepovlačenje nikako ne može prikriti.

Dok se Dodik lomi koju “šok-terapiju” da primijeni, Bosnom i Hercegovinom se valja laž kako je MMF pristao da, bez ikakvih uslova, da novih 300 miliona eura kredita; Taman posla da je tako - I Dodik i partneri mu pristali su na mnogo šta - od usvajanja Izbornog zakona, preko ustavnih promjena, pa sve do provedbe presude Suda u Strasbourgu “Sejdić - Finci”, piše na svom blogu novinar Slobodan Vasković.

O tome Dodik šuti kao zaliven, posebno oko ustavnih promjena koje slijede, a ako ćemo pošteno, i jeste zaliven, i to vrelim olovom - odlukom Joea Bidena, predsjednika SAD-a, o proširenju sankcija.

Budući da Dodik posjeduje desetine firmi koje su preuzele budžet Republike Srpske, uplašio se njihovog stavljanja na “crnu listu”, jer kako je izračunao, ne bi mogao da “sastavlja kraj s krajem”.

Čini se da je to glavni razlog zbog kojeg i dalje zaliveno šuti o tajnom sastanku sa Mathewom Palmerom, specijalnim izaslanikom SAD-a za Balkan, održanom 5. juna ove godine. Isti dan kada su Stefan Cvijanović i Srećko Radišić avionom Vlade RS-a odletjeli na Brač. 

Kakvo "vješto" odvlačenje pažnje s tajnog sastanka na kojem je Dodik bio manji od makovog zrna. Zato su mu obećanja o poslušnosti i ustupcima bila itekako velika, dok je Palmer brisao njime pod, piše Vasković.