U samo jednom danu sahranili su sve navodne principe za koje se zalažu i koje grlato promoviraju kada se funkcioneri drugih stranaka nađu na naslovnicama medija, a o optužnicama i presudama suvišno je i pisati.

Brojni su primjeri zahtjeva koji su dolazili iz vrha Socijaldemokratske partije za ostavkama funkcionera drugih partija kada bi se pojavile određene kompromitirajuće informacije, ali nakon prvostepene presude Helezu, jedino se iz ove stranke oglasio upravo osuđeni Helez.

Helez je najavio žalbu, tvrdeći da je "čist kao suza", i istovremeno iznio niz optužbi na račun tužioca i predsjednice Općinskog suda u Bugojnu.

Osim muka unutar SDP-a po pitanju presude, muk traje i nakon Helezovih optužbi i tvrdnji da je „čist kao suza“. Tako ostaje otvoreno pitanje da li u SDP-u ne vjeruju svom potpredsjedniku Helezu kada kaže da je čist i da je žrtva montirane optužnice, pa nisu stali u njegovu odbranu.

Kako stvari stoje, očigledno su se u ovoj partiji odlučili za strategiju „šuti i trpi“ dok vijest ne zastari. Kako drugačije objasniti šutnju i dežurnog stranačkog i koalicionog moraliste Vojina Mijatovića, koji je uvijek našao za shodno da komentariše sve i svašta, a sada je ostao nijem.

Zanimljiva je Helezova primjedba na visinu uslovne kazne. Naime, Helez se usudio da komparira svoju presudu sa slučajem lidera Stranke za BiH Semira Efendića.

"Ovaj Efendić ubio čovjeka pa dobio uslovno šest mjeseci. U pitanju je klasična odmazda", rekao je Helez, prešućujući suštinu svoje i Efendićeve presude. Naime, Efendić je sporazumno priznao krivicu, što znači i da je visina kazne posljedica razgovora dvije strane u postupku, dok je Helez osuđen za krivično djelo davanja lažnog iskaza. Drugim riječima, Helez i Efendić stoje na dva potpuno suprotna i suprotstavljena principa odnosa prema krivičnom postupku.

(SB)