Odluka crnogorskog parlamenta izazvala je brojne reakcije te je, s izuzetkom Srbije, snažno pozdravljena, piše Geopolitika.news.

Uglavnom, po Šekiju Radončiću, poznatom crnogorskom novinaru i publicistu i autoru nagrađivanih dokumentarnih filmova, usvajanjem Rezolucije o zabrani negiranja genocida u Srebrenici i izglasavanjem smjene negatoru tog genocida, ministru Leposaviću, ostvaren je “pravi trijumf antifašističke, građanske i multietničke Crne Gore“… “I veliki poraz srpsko-crnogorskih četnika. Ujedno, to je pravi debakl velikosrpske politike u Crnoj Gori, čiji viđeni predstavnici, kao što vidimo, od avgustovskih izbora orgijaju po Crnoj Gori. Dileme nema: Čiča Draža Mihajlović je, nakon Tita, sada poražen i od Mila“, kazao je Radončić.

Ujedno, on smatra da su spomenute povijesne pobjede građanski orijentiranih stranaka i stranaka manjinskih naroda u Crnoj Gori “prijelomni trenutak povratka Crne Gore evropskim i zapadnim vrijednostima“.

“One su i uvertira u prijevremene parlamentarne crnogorske izbore koji će se, po svemu sudeći, održati za nekoliko mjeseci, na kojima će definitivno biti poražena velikosrpska politika krvi i tla u Crnoj Gori, forsirana iz Beograda i Moskve“, zaključio je Radončić.

Nadalje, …ipak do tada nas, 22. juna, čeka sjednica Skupštine Republike Srbije na kojoj će se „detaljno i temeljito“, prema riječima predsjednika Republike Srbije Aleksandra Vučića, govoriti o dijalogu s Kosovom.

Također, do tada će se već zahuktati poticanje Kipra, Grčke, Rumunije, Španije i Slovačke od strane vodećih država Zapada da priznaju Kosovo, kako bi ono moglo biti primljeno u NATO.

I kao zadnje, i ujedno najvažnije vezano za karakter rata na području bivše SFRJ, 30. juna biće izrečena presuda u ponovljenom postupku protiv bivših čelnika srpskog SDB-a Jovice Stanišića i Franka Simatovića Frenkija, koji su optuženi za zločine nad Hrvatima i Bošnjacima od 1991. do 1995. godine.

(Zanimljivo je da će presuda biti objavljena dva dana nakon Srbima mitskog Vidovdana, dakle, dana kojeg se odvila bitka na Kosovu s Osmanlijama 1389., dana kojeg je 1914. počinjen sarajevski atentat na austrijskog prijestolonasljednika princa Franju Ferdinanda, te dana – 28. lipnja 1989., kojeg je Slobodan Milošević održao govor na Gazimestanu, na Kosovu, kojim je najavio krvave pohode njegove zemlje koji će uslijediti 90.-tih godina prošlog stoljeća.)

Naime, Stanišić i Simatović, tadašnji čelnici srbijanske Službe državne sigurnosti (SDB), optuženi su za progon, ubistva, prisilno premještanje i deportaciju Hrvata i Bošnjaka od 1991. do 1995. godine na područjima Republike Hrvatske  i BiH.

Konkretnije, podsjećamo, Stanišića, kao bivšeg načelnika SDB-a Srbije, te Simatovića, koji je bio glavni operativac, četiri tačke optužnice terete za zločine protiv čovječnosti, a jedna za kršenje zakona i običaja ratovanja.

Dakle, Tužiteljstvo je u završnim riječima na haškom suđenju 14. aprila ove godine za Stanišića i Simatovića zatražilo doživotni zatvor, a odbrana potvrdu oslobađajuće presude iz 2013. godine. Sud je Stanišića i Simatovića u maju 2013. oslobodio krivice, a Žalbeno vijeće je u decembru 2015. poništilo prvostepenu presudu i naložilo novo suđenje.

U tom je smislu na ponovljenom suđenju tužilac Douglas Stringer ocijenio da su i u tom postupku dokazane optužbe da su dvojica optuženika sudionici udruženog zločinačkog pothvata čiji je cilj bio “uspostavljanje teritorija s potpunom srpskom dominacijom“, uz nasilno i trajno protjerivanje nesrpskog (Hrvata i Bošnjaka) stanovništva s velikih područja Hrvatske i BiH.

Zaključno ističemo da je ponovljeno suđenje Stanišiću i Simatoviću posljednji proces pred haškim sudom, odnosno njegovim rezidualnim mehanizmom, u kojem se utvrđuje jesu li dužnosnici Srbije, na čelu sa Slobodanom Miloševićem, bili odgovorni za ratne zločine u Hrvatskoj i BiH, odnosno za agresiju na RH i BiH, piše Geopolitika.news.