U dokumentarnom serijalu "Heroji doba zlog" koji se emitira na srbijanskoj televiziji N1, autor Slaviša Lekić, poznati srbijanski novinar, među ostalim "herojima (Ivica Dačić, Milorad Dodik, Aleksandar Vulin..) "obradio" je i lik i djelo Milorada Vučelića, novinara, političara, direktora SD "Partizan", biznismena..."Dežurni istomišljenik" podnaslov je emisije posvećene Vučeliću u kojoj je obuhvaćena hronologija njegovog skoro pet decenija dugačkog javnog djelovanja. 

"DEŽURNI ISTOMIŠLJENICI"

Milorad Vučelić je, uvjeravaju nas autori ove emisije, jedan od najvitalnijih "heroja doba zlog", koji je vjerno služio svim vladarima i režimima, od Josipa Tita, Ivana Stambolića, Slobodana Miloševića, Dobrice Ćosića pa do najnovijeg Vožda, Aleksandra Vučića.    

Autori emisije navode kako su "Vučelina" dva najdugovječnija, ili "najplodnija" prijateljstva ona sa režiserom Emirom Kusturicom i Jovicom Stanišićem, bivšim šefom Državne bezbednosti Srbije koji je ove nedjelje u Haagu osuđen na 12 godina zatvora zbog odgovornosti za ratne zločine u Bosni i Hercegovini. Objavljena je Vučelićeva izjava o tome kako je protekao njegov susret sa Sharone Stone koja je u Cannesu dodijelila Kusturici  Zlatnu palmu". Za razliku od Kusturice, sa koji je još uvijek u prisnim odnosima, što se moglo vidjeti i tokom zajedničkog "nastupa" prilikom nedavne posjete Nobelovca Petera Handkea Višegradu, Vučelićevo drugarstvo sa Stanišićem puklo je nakon promjene vlasti u Srbiji, kada je Miloševićev režim srušen od ujedinjene opozicije predvođene Zoranom Đinđićem i njegovom Demokratskom strankom. Vučelić i Stanišić se znaju od malih nogu, skupa su išli u osnovnu školu u Crvenki, pa mnogi upućeni tvrde da je Vučelić svoju bogatu medijsku, političku i poslovnu karijeru usklađivao sa potrebama Službe i njenog najpoznatijeg rukovodioca u posljednjim decenijama. Zbog toga je njihov razlaz bio još nevjerovatniji i neočekivaniji. 

Razlog je, naravno, kao u uvijek kada je riječ o "patriotama" i borcima za "nacionalnu stvar", bio novac.I to ne baš mali novac. Kako je svojevremeno otkrio najbliži Đinđićev suradnik Vladimir Beba Popović, Jovica Stanišić, kojeg je dvije godine ranije Milošević smijenio, je premijeru Srbije odmah po preuzimanju vlasti rekao da je Vučelić u vlastiti džep "skrenuo" 40 miliona maraka koje su pripadale Državnoj bezbjednosti. "Stanišić je tada izvadio iz novčanika i predao Đinđiću papir na kojem su bili napisane banke i brojevi računa na kojima se nalazio novac kojeg je pokrao Vučelić", kazao je Beba Popović. Ovih dana je jedan poznati beogradski analitičar iznio podatak da je su Đinđić i Stanišić bili kumovi.

Milorad Vučelić je uz Slobodana Miloševića bio među najuglednijim gostima na smotri Jedinice za specijalne operacije Jedinice za specijalne operacije 1997. godine u Kuli. Riječ je o "Jedinici" zbog čijih je zločina u Bosanskom Šamcu ovih dana dvojac iz DB-a Srbije, Jovica Stanišić i Franko Simatović osuđen na po 12 godina zatvora. Na snimku se vidi kako Vučelić u jednom trenutku popravlja Miloševićevu kravatu, što je stupanj intimizacije kojeg su rijetki sebi mogli priuštiti.

PODZEMLJE "UNDERGRAUNDA"

Kako je uopće novac namijenjen Državnoj bezbednosti Srbije mogao "sjesti" na račun(e) Milorada Vučelića. Odgovor je taj da je sve u vezi sa djelovanjem DB-a Srbije, od "paravojnih" jedinica do njihovog financiranja i logisticiranja predstavljalo državnu tajnu najvišeg stepena i da su te transakcije bile dostupne samo najužem krugu oko Slobodana Miloševića. A Vučelić, direktor RT Srbije, je zajedno sa Stanišićem i šefom Carine Mihaljom Kertesom, također kadrom i suradnikom DB-a bio jedan od njih. Državna bezbednost i njene akcije su financirane iz "crnih fondova, od šverca cigareta, nafte, droge… Njime je raspolagao također uzak krug ljudi oko Miloševića, uključujući i članove njegove familije, prije svega sina Marka Miloševića.

Kako se Emir Kusturica uklapa u ovo probrano, eksluzivno državno i ratnoprofitersko društvo? Poznati režiser je deceniju prije rata bio u bliskim, prijateljskim odnosima sa Miloradom Vučelićem, tada novinarom i urednikom brojnih beogradskih novina i rukovodiocem nekoliko kulturnih institucija. Vučelić je u godinama pred rat često boravio u Sarajevu, a vjeruje se da je upravo on uveo Kusturicu u krug srpske umjetničke, akademsko-memorandumske elite okupljene oko Dobrice Ćosića, Matije Bećkovića, Borislava Mihajlovića Mihiza, Antonija Isakovića... Prema tvrdnjama jednog od sugovornika u pomenutoj emisiji "Heroji doba zlog", vrlo je vjerovatno da  je Služba, odnosno  njegov školski kolega Stanišić, usmjerila Vučelića prema bavljenju kulturnim i umjetničkim  fenomenima i  "pojavama" kako bi iz prve ruke imala informaciju šta se priča, dešava i planira  u Klubu književnika,  u SANU i među disdentskom inteligencijom gdje su za njega  vrata uvijek bila širom otvorena. 

Milorad Vučelić je u Sarajevu sa približavanjem rata sve češće kontaktirao i sa čelnicima Srpske demokratske stranke, Radovanom Karadžićem, prije svih. Na samom početku agresije na Bosnu i Hercegovinu Vučelić, tada na funkciji direktora Radio-Televizije Vojvodine, koja tada prednjači u ratno-huškačkoj propagandi i jeziku mržnje, poziva telefonom Karadžića na Pale. Nakon kratkog informisanja na temu "kako stoji naša stvar na terenu",  Vučelić mu govori, prema snimku kojeg je snimila sarajevska Državna bezbjednost Sarajeva, da je nešto ranije telefonski razgovarao sa Emirom Kusturicom koji je boravio u Parizu i da je slavni režiser kazao da je spreman da na televiziji najoštrijim riječima napadne Aliju Izetbegovića i "muslimansko vodstvo u Sarajevu" kao glavne krivce za početak rata. Karadžić odgovara da bi to bilo jako dobro i korisno. Nije poznato da je to Kusturica uopće uradio, barem tih dana, kao što je nemoguće provjeriti da li je Vučelić izmislio razgovor sa njim.

Nemoguće je provjeriti ni tvrdnje nekih "ratnih biznismena" bliskih Miloševićevom režimu da je Kusturicin film "Undergraund" snimljen tokom rata jednim dijelom financiran iz "crnih fondova", odnosno "sive ekonomije" pod kontrolom srbijanske Državne bezbednosti. Tako je svojevremeno Stanko Subotić Cane, nekrunisani  balkanski nikotinski "kralj", u razgovoru sa novinarkom "Slobodne Bosne" pričao da je od vlasti u Beogradu dobio zadatak da osigura impozantnu količinu "živog novca" za potrebe snimanja i promocije "Undergraunda", kao i da je bio među prvima (uz Milorada Vučelića i Jovicu Stanišića) koji su pogledali nemontirani, sirovi materijal nagrađivanog Kusturicinog filma. Naravno, da za te tvrdnje nije posjedovao "papire".

“DOKAZE NA SUNCE"

Emir Kusturica je je na svaku medijsku tvrdnju koja ga je dovodila u vezu sa srbijanskom Službom Državne bezbednosti i njenim šefom, nepravomoćno osuđenim ratnim zločincem Jovicom Stanišićem, odgovarao tužbama protiv novinara i novinskih kuća. Tako je bilo i nakon što je 2011. portal E-Novine objavio da je slavni režiser krajem 90-ih i početkom 2000-ih godina u Parizu drugovao sa Veselinom Vukotićem, profesionalnim ubicom koji je za jugoslovenske i srpske tajne službe likvidirao ljude po emigraciji, za kojim je bila raspisana INTERPOL-ova potjernica.  Kusturica je tužio E-novine potražujući 20 hiljada za "povredu ugleda i časti".

Nekoliko nedjelja nakon trijumfa filma "Undergraund" na filmskom festivalu u Cannesu na kojem je osvojio "Zlatnu palmu" u Beogradu je organizirana spektakulrna svečanost i prijem za filmsku ekipu predvođenu Emirom Kusturicom kojem je prisustvovao cjelokupan državni, politički, medijski i obavještajni vrh predvođen Slobodanom Miloševićem. Među brojnim zvanicama slavljenik Kusturica se, barem prema dostupnim snimcima i fotografijama, najviše družio sa svojim drugarom Miloradom Vučelićem, tadašnjim direktorom RTV Srbije i njegovim prijateljem Jovicom Stanišićem, šefom Državne bezbednosti Srbije. Na jednoj fotografiji pridružio im se i Marko Milošević sin predsjednika Srbije.

Samo nekoliko nedjelja nakon ove fešte počinjen je genocid nad Bošnjacima Srebrenice. Nedvosmisleno je dokazano da je Jovica Stanišić dva dana prija ulaska krvoločnih hordi Ratka Mladića boravio na Palama i razgovarao sa Radovanom Karadžićem i  Momčilom Krajišnikom. U Haagu Stanišić ni njegov zamjenik Franko Simatović nisu odgovarali za zločine počinjene u Srebrenici.

"Pitanje da li sam ja sa nekim bio prijatelj ili nisam to je potpuno intimno...Ako nekoga obilježite da je u svom životu bio Služba bezbednosti, da je servisirao ubicu tako što mu je slao novac ...ja bih volio da vidim taj dokaz", odgovorio je prije deset godina Emir Kusturica na optužbe medija da je bio kurir koji je posredovao između Državne bezbednosti Srbije i plaćenog ubice Veselina Vukotića. 

I tu je sasvim u pravu: dokazivanje bilo kakvih činjenica koji bi doveli u kompromitirajući, utuživ položaj dovelo srbijansku Državnu bezbednost i njene čelne ljude težak je, mukotropan, ponekad i uzaludan posao. Najbolje se to moglo vidjeti i zaključiti iz sudskog procesa koji je u Haagu vođen protiv Jovice Stanišića i Franka Simatovića: tek nakon osamnaest dugih i iscrpljujućih godina taj je sudski proces prošle nedjelje okončan osuđujućom preudom za ratne zločine.    

Piše: Istraživački tim “Slobodne Bosne”