Mještani Nezuka kod Sapne, sela u koje su 1995. godine stigle hiljade Srebreničana, koji su preko šuma prešli do slobodne teritorije, danas, više od 25 godina nakon, sa velikim bolom i tugom se prisjećaju dana kada su dočekivali one koji su nakon nekoliko dana ili mjeseci uspjeli preživjeti golgotu tog kobnog jula.

Dočekuju veliki broj učesnika “Marša mira”, koji već tradicionalno kreće iz ovog sela, i kažu da su tog jula gledali užase i strahote koje ranije nisu mogli ni zamisliti.

Mirhat Mujčinović prisjetio se jula 1995. godine kada su u ovo mjesto stizale hiljade iscrpljenih i ranjenih Srebreničana.

“Juli je jako emotivan za mještane Nezuka. Jedan sam od svjedoka. Ono što smo tada vidjeli je zaista teško i ispričati i opisati. To je nemoguće opisati. To su slike koje su urezane u sjećanje”, ispričao je Mujčinović za "Anadoliju".

Okupljanje učesnika “Marša mira” u Nezuku za njih je vrlo emotivno.

“Svi mještani su te ‘95. bili na raspolaganju ljudima koji su dolazili preko šume. Tog 17. jula 1995., kada su ljudi počeli izlaziti u velikom broju, nismo mogli predvidjeti šta će se desiti. One slike i stanje ljudi koji su prelazili iz šume su nezamislivi. Ti ljudi su bili ranjavani, nosili su sa sobom i mrtve, bili su bez oka, bez noge, ruke…Bili su i gladni i žedni”, prisjetio se Mujčinović.

Naglasio je da dešavanja u julu mještane Nezuka vraćaju na 1995. godinu.

“Prilikom prelaska tih ljudi iz Srebrenice, u sjećanju mi je ostao jedan čovjek od 50-tak godina. Kako su ljudi prelazili raspitivao se za sina jedinca. Rekao je da mu je sin 1972 godište. On se iz Nezuka vratio u Baljkovicu koja je još bila pod zasjedama i pucnjavom”, rekao je Mujčinović.

Kasnije je čuo da se ni on nije vratio na slobodnu teritoriju.