Piše: FARUK KAJTAZ

Ukratko, ako je vjerovati Čoviću, sve se može objasniti vrlo kratko i jednostavno: „Med i mlijeko“! Šta je sporno?

Čović tako tvrdi kako su oni „europski lideri i europski političari koji žele dobro BiH“. Šta više, smatra i da je „uvjeren kako kolega Bakir Izetbegović i bošnjački narod u cjelini(!?) nemaju većeg prijatelja od predstavnika vlasti u Republici Hrvatskoj“. 

„Nadam se da će on to shvatiti“ – poentira lider HDZ i HNS BiH. Kao nije do nas, nego do vašeg shvaćanja nas samih. „Šum“ na vezama...šta li?

Izručući ove navode, Čović nažalost nije ponudio nikakav fakt ili činjenicu za svoje tvrdnje. Onima kojima se obratio je ostavio samo mogućnost da mu „vjeruju na riječ“.

Nije odgvorio ni na najvažnije pitanje: Ukoliko zaista Plenković i Milanović „žele samo dobro BiH“, kako to da bošnjački političari to nisu već prepoznali? I ne samo oni, već i jedan dio javnosti u Hrvatskoj, regiji, ali i Evropskoj uniji i SAD-u!

Nije valjda da je tako teško prepoznati sadržaj poruka, koje šalju Plenković i Milanović. Ok, možda bi se Plenkovićev nastup uz dosta političke mašte i dobrih nadanja u nekoj ludoj varijanti i više stilski mogao tako tumačiti, ali šta reći za izjave Milanovića?

I on je „najveći prijatelj“ Bošnjaka?

Zar se tako dokazuje prijateljstvo? Izjavama punim negativnog i isključivog političkog naboja i na ivici dobrog ukusa, pa i kućnog odgoja?

Šta je nejasno i dobronamjerno u tome kada Milanović poruči Sarajevu i Bošnjacima kako u BiH treba prvo sapun, pa onda parfem ili da je BiH samo „big shit“? Ili kada bezobrazno zaobiđe Sarajevo, praveći turneju po većinski hrvatskim dijelovima BiH.

Samo zato jer mu se ne sviđa Izboorni zakon, prema kome je legalno izabran političar koga je on, ne tako davno hvalio na sva usta!? Što Zoki daje više izjava i pojašenjenja, to više upada u blato zabluda i nevjerovatnih konstrukcija lišenih čak i osnovne političke logike...

Čak i ukoliko izjave date u medijskom prostoru pokušamo okarakterisati kao igru riječi sa ciljem nekakvog populizma sa elementima političke (samo)reklame, šta reći za konkretne poteze zvaničnih vlasti u Zagrebu?

I Vlada i predsjednik susjedne države se ubiše od lobiranja po Evropskoj uniji, pozivajući na „izvorni Dayton“ ili pak „federalizaciju“ BiH, koja se otvoreno nudi kao „rješenje“, dok se status entiteta RS uopće ne propitkuje!?

Šta više, Milorad Dodik je jako rado viđen gost u Mostaru, ali i Zagrebu, a Milanović iz teške dubine svoje zablude o vlastitoj veličini i značaju, čak i priprijeti EU i NATO savezu!?

Čovićev pokušaj da Bošnjacima i Sarajevu pojasni stvarni sadržaj izjava najviših zvaničnika Hrvatske u vezi BiH, zato djeluje poput onog vica kada Suljo upita Muju; „Pa dobro Mujo, vjeruješ li ti više meni ili svojim očima“?  

(Prenosimo s autorovo bloga)