Ćamil Duraković, predsjednik Skupštine Općine Srebrenica u razgovoru za „Slobodnu Bosnu“ govorio je da  je 2017. godine kada je bio predsjednik Organizacionog odbora za obilježavanje godišnjice genocida u Srebrenici, da mu je tada visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko obećao da će nametnuti zakon o negiranju genocida u Srebrenici ukoliko državni parlament ne osvoji ovaj zakon.

Zakon nije usvojen, negatori genocida su glasni, provociraju i vrijeđaju preživjele žrtve srebreničkog genocida i građane BiH. Duraković je za „SB“ iznio svoje stavove vezano za posjetu predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića Hercegovini, ali ne i Potočarima, te o uvredljivim izjavama člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika, kao i o nekim drugim pitanjima.

Ne možemo a da ne spomenemo ponašanje Milorada Dodika i njegovu gnusnu izjavu da se “u Srebrenici pokopavaju prazne tabute i tako prikazuju broj ubijenih većim.” Koliko sve to skupa vrijeđa Srebreničane, građane BiH?

To je jedna od najgorih uvreda koja se mogla desiti prema nama koji smo preživjeli genocid u Srebrenici. Čak i za Dodikov stil je to malo pretjerano. Dodik bi trebao da zna da je razmjera genocida razlog zašto mi prikupljamo kost po kost, iza kojih stoje oni, koje on danas naziva herojima, i daje tim presuđenim ratnim zločincima nagrade i ordenja. Razmjera genocida je da su Bošnjaci ubijani i skrivani. I dan danas su skriveni. Više od hiljadu osoba tražimo, 26 godina nakon svega. Kopanje primarnih, sekundarnih i tercijarnih grobnica i na više lokacija je upravo dokaz kako je gnusan zločin koji su Međunarodni sud pravde i Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju identifikovali kao genocid. Možda bi to Dodiku trebao biti razlog da nedvosmisleno prihvati presude međunarodnih sudova. Ali na taj način uvrijediti majke Srebrenice i porodice koje kopaju svoje to je neljudski čin.

Da li i kome će on odgovarati za ove uvrede?

Postoji neka nada da se može naći prostora i u smislu krivičnog zakona BiH da se mogu pokretati takve tužbe. Ono što je minimalno potrebno je zakon o negiranju genocida.

Očekivali smo od Valentina Inzka donošenje Zakona o negiranju genocida, pa i lično Vi? Ko može staviti tačku na ovaj problem, Inzko kaže da ti ovaj zakon trebalo da donesu predstavnici naroda?

Vidjeli smo i visokog predstavnika koji daje politikanske izjave u smislu da je negiranje genocida i donošenje takvog zakona stvar naroda u BiH. To je jedno licemjerje veće od licemjerja 1995. godine kada je Međunarodna zajednica posmatrala doslovce izvršenje genocida. Imamo snimke, satelitske snimke. Ovo danas što rade, da prebacuju genocid na političko polje gdje treba neko postići koncenzus oko genocida kao najvišeg ratnog zločina koje čovjek čovjeku može počiniti kao imperativnu normu međunarodnog prava je doslovce vrijeđanje nas kao naroda u državi. Licemjerje ispod dna, čuj dogovorite se. To je smiješno. Inzko je slagao. On će ući u istoriju kao lažov koji je slagao preživjele žrtve genocida. Mene je slagao. Ja sam bio predsjednik Organizacionog odbora 2017. godine,  meni je u lice i nekim članovima organizacionog odbora u svom kabinetu u OHR-u u Sarajevu kazao da će on ako državni parlament ne bude usvojio zakon o negiranju genocida da će ga on nametnuti. On ima još nekoliko dana da to učini. Ako to ne učini, Inzko ulazi u istoriju kao neko, ne što nije ništa uradio u BiH za svo ovo vrijeme, nego je i lagao.

Poslije poruka funkcionera Evropske unije Olivera Oliveru Varhelyka i Josepa Borella, kada je obilježeno 26 godina od genocida u Srebrenici, Bruxelles ne prihvata negiranje genocida u Srebrenici, otvorilo se pitanje da li će Srbiji biti zatvorena vrata EU, odnosno da li će ih usloviti Bruxelles da konačno prihvate činjenicu da je bio genocid u Srebrenici?

Da budem iskren, to je dvostruki standard. Komesar za proširenje Evropske unije u svom video obraćanju 11. jula, ohrabruje što su stavovi EU jednistveni. Čak je i Evropski parlament usvojio rezoluciju o Srebrenici i sve to stoji. Međutim, ako čujete poruku da nema mjesta u Evropi onima koji negiraju genocid i da uporedo vodite intenzivne pregovore sa Srbijom o pristupu EU – to je dvostruki standard. S jedne strane kažete nema mjesta, a sa druge strane im otvarate vrata. Dakle, ta EU mora konačno da se opredijeli na kojoj je strani, na strani žrtve ili na strani zločinaca i onih koji ih veličaju. Oni prvo trebaju da se odrede.

Na Twitteru ste rekli sljedeće: „Umjesto što novinari pitaju političare (negatore): "Je li bio genocid u Srebrenici?", predlažem da pitaju: "Genocid je pravno i historijski utvrđena činjenica, je li vas stid što podržavate sistem koji ga je osmislio i realizovao?". I ni riječ više. Šta vas je navelo na ovo razmišljanje?

Genocid je ratni zločin koji utvrđuju sudovi, a ne političari. Nažalost, nepoznavanje medija i novinara koji pitaju političara: „Da li je bio genocid u Srebrenici?“ Bože sačuvaj. To ne utvrđuju ni novinari ni političari.  Genocid je utvrđena historijsko-pravna činjenica. Sad je pitanje da li je stid onih koji to negiraju i koji ne prihvataju. Jel ih stid, to je sada civilizacijska vrijednost da li vi prihvatate presude ili ne. Genocid nije bošnjački politički narativ, genocid je historijsko - pravno utvrđena činjenica. Oko genocida nema kompromisa. Kao neki dan kad je bila skupština koju sam kao predsjedavajući napustio. Politika je dinamičan proces, promjenjiv, treba imati energije i volje za dijalogom, ali kad dođe genocid na temu rasprave  ja oko toga ne raspravljam politički. Oko genocida nema koncenzusa. Šta oko genocida imamo pričati, čekić od sto, napuštam sjednicu i ja ne predsjedavam tom sjednicom. To za mene nije politika već moralna pozicija gdje zbog svih koji su ubijeni ne bi vrijeđao ni mrtve, a ni žive.

Zoran Milanović je 11. jula za reverom imao Cvijet srebrenički, ali nije bio na komemoraciji u Srebrenici. Kako to komentarišete, te da li Vam se čini da je medijska pažnja u BiH više njemu bila okrenuta nego tužnoj godišnjici srebreničkog genocida?

Uvredljivo je da je gospodin Milanović kao predsjednik susjedne Hrvatske boravio u Bosni i Hercegovini 11. jula drugim obavezama, koje su bile populističke i političkog karaktera. Ne znam otkud mu cvijet za reverom, ne znam ko mu je to mogao dati ili sugerisati da to nosi. Ne biti u Potočarima 11. jula , a biti na nekim drugim mjestima, slati poruke koje smo imali prilike čitati u medijima u najmanju ruku su bezobrazne. Generalno, Hrvatska ima dvostruki standard i kad je u pitanju i genocid. Gospodin Čović je 2015. godine bio u Potočarima i kao član Predsjedništva BiH, govorio na temu genocida. A onda se napravio jedan politički zaokret o nemanju stava o genocidu. Govorio je o genocidu, a onda zbog interesa Hrvata približio se Dodiku. Svojevremeno je odbijena inicijativa u Domu naroda BiH potpomognuta Hrvatima kad je u pitanju donošenje rezolucije o negiranju genocida u Srebrenici. Hrvati su zajedno sa Srbima bili na istom stanovištu. Tako da je to više politička priča nego individualna i ljudska priča samog gospodina Milanovića, i od svih hrvatskih predstavnika, počev od Čovića. Kolinda Grabar Kitarović je bila u Potočarima. Nedvosmisleno je da se u hrvatskom Saboru obilježava dan sjećanja na Srebrenicu. A što je ovo on uradio je pitanje za njega.

Razgovarala: Sanela GOJAK