Odlazeći visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko, koji je nedavno podnio ostavku, nametnuo je dopune u Krivičnom zakonu BiH kojima se zabranjuje i kažnjava “negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca”.

“Čitam kriminalnu odluku Valentina Inzka od 23. jula 2021. godine, kojom tiranski želi nametnuti da njegova samovolja postane zakon kojim zabranjuje negiranje genocida. I u toj odluci, kao i u svim prethodnim, visoki predstavnik se poziva na tačku DžI.2. zaključaka fantomskog savjeta za primjenu mira u BiH, usvojenih u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine”, naveo je Blagojević.

Drugim riječima, dodaje, “kriminalac Valentin Inzko i bulumenta kriminalaca iz OHR-a smatraju da im ta tačka navodno daje pravo da ovdje nameću zakone, što je ne samo kriminalno, nego je i toliko podlo da zaslužuje da bude prezreno, ali i da se ovdašnjim ljudima objasni suština tog kriminala”.

Kako je naveo, u tački DžI.2. pomenutih zaključaka stoji, edpresis verbis, samo to da onaj fantomski savjet, čije postojanje nije propisano nijednim važećim izvorom prava, “pozdravlja namjeru visokog predstavnika da iskoristi svoja krajnja ovlašćenja u vezi s interpretacijom Dejtonskog mirovnog sporazuma radi olakšanja razrješenja teškoća putem donošenja obavezujućih odluka o sljedećim pitanja”.

Riječ je o pitanjima “vrijeme, mjesto i predsjedavanje sastancima zajedničkih institucija, privremene mjere koje stupaju na snagu kad strane nisu u mogućnosti da se dogovore i ostaju važeće dok Predsjedništvo BiH ili Savjet ministara ne usvoji odluku o tom pitanju, te druge mjere za osiguranje primjene Dejtonskog sporazuma, kao i neometanog rada zajedničkih institucija”.

Kada se pažljivo čita jasno je, ističe Blagojević, da čak ni u toj tački pomenutih zaključaka nijednom rječju nije rečeno da visoki predstavnik ima pravo da nameće zakone.

“Naime, kada se u citiranom tekstu kaže da on može donositi obavezujuće odluke i druge mjere, to ni prema jednom pravilu tumačenja prava ne znači niti može značiti da je time visokom predstavniku dato pravo da nameće zakone”, naveo je Blagojević u kolumni.

On je ukazao da nigdje u civilizovanom svijetu ustavnosti riječ “odluka”, kao ni riječ “mjera” ne mogu imati značenje zakona.

Između ostalog, Blagojević navodi i da “obavezujuće odluke i druge mjere” iz tačke DžI.2. bonskih zaključaka ne mogu značiti pravo na nametanje zakona ne samo zbog prethodno iznijetih razloga, već i zato što bi to bilo suprotno Dejtonskom sporazumu.

“U tom sporazumu, kao međunarodnom ugovoru, a time i izvoru međunarodnog prava, nigdje ni u jednom od njegovih aneksa, uključujući i Ustav BiH, nijednom riječju nije propisano da nam visoki predstavnik može nametati zakone”, naglasio je Blagojević.

Prema njegovim riječima, takvo pravo visokom predstavniku nije dao ni Savjet bezbjednosti UN jer niti jednom od 40 rezolucija koliko ih je ta institucija UN donijela od decembra 1995. godine do danas nikada nije rečeno da visoki predstavnik može nametati zakone u BiH.

Blagojević je naglasio da je jasno da OHR ni prema jednom izvoru prava, kako međunarodnom, tako i unutrašnjem, nema niti može imati pravo da nameće zakone u BiH.

“Zato je kriminal ono što je Valentin Inzko učinio 23. jula ove godine, donijevši odluku čiji sadržaj nije ništa drugo do Inckova i samovolja OHR-a, za koju žele da postane zakon kojim njih nekolicina hoće da zabrane negiranje genocida”, naveo je Blagojević.