U jednom od pansiona u Slavonskom Brodu smješteno je četrnaestero preživjelih i nepovrijeđenih iz stravične jutrošnje nesreće koja je odnijela deset života.

Vlada sablasna i zavaravajuća tišina. Jer mira tu nikako nema, piše SBplus.

Većina se novopridošlih stanara raspršila i svako u svom kutku pokušava najmilijima javiti kako je ‘izvukao živu glavu’. Da danas mogu slaviti drugi rođendan, dovoljno govori podatak da je, od šezdeset i dvoje putnika, desetero smrtno stradalo, a njih čak 45-ero je povrijeđeno – od čega čak petnaest teško.

No, šok kojeg su preživjeli ovi ljudi i psihičke traume s kojima će se morati nositi ostatak života, takođe su teško opisive.

Gutajući knedle i jedva susprežući suze, svoj je doživljaj i opis nesreće dao mladić koji je putovao sam.

"Mi koji smo bili u gornjem dijelu autobusa dobro smo prošli, ali oni koji su bili dolje… to je bio pravi masakr. Gotovo svi putnici u šest ujutro su u autobusu spavali. Još uvijek mi nije jasno kako se dogodila tragedija tolikih razmjera. Prvo čega se sjećam nakon prevrtanja kada sam se probudio jest misao da smo se samo prevrnuli i da se ne radi o teškoj nesreći. U tom trenutku nisam ni slutio da će biti toliko tragično. No bilo je. Pomagali smo izvlačiti beživotna tijela. Uspio sam se javiti svojoj porodici, svi su bili presretni", za SBplus kazao je Fidan Hajdari koji radi i živi u Njemačkoj.

U prevoditeljskim su se ulogama našla dva kosovska državljanina sa zagrebačkom adresom koja su dojurila pomoći unesrećenima, barem podrškom, razgovorom i spajanjem s obiteljima u Njemačkoj i Kosovu.

"Došao sam pomoći ljudima iz svoje zemlje. Čim sam čuo što se dogodilo, odmah sam stigao. Razgovarao sam s ljudima koji su bili u autobusu. Svi opisuju te užasne prizore. Najviše je stradao donji dio autobusa. Za dvojicu putnika obitelji još ne znaju u kojoj su skupini, onih ozlijeđenih ili preminulih jer ovdje ih nema. Strašna je ta neizvjesnost koja traje satima. S ovima koji su u Pansionu su stalno timovi medicinske pomoći. Tu i tamo se netko žali na bolove u kičmi ili nogama, ali svi su najviše pod velikim šokom", za SBplus kazao je Enes Mehmeti iz Zagreba koji je i sam šokiran svjedočanstvima.

Stariji su uglavnom zbunjeni i izgubljeni. Teško bi se snašli bez mladih koji su vični komunikaciji preko društvenih mreža. Srećom, svi se drže zajedno i spremni su pomoći jedni drugima.

"Putovala sam sama, ali sada za ove ljude osjećam kao da smo jedna velika obitelj. Ne znam što bih bez ove omladine, pomogli su mi s internetskom vezom kako bih se mogla javiti svojima. Ono što smo proživjeli je užas. Slike će mi zauvijek ostati u glavi. Samo ne želim da se ova nesreća zataška lažima, nadam se da će se svi potruditi da se dozna njezin pravi uzrok", za SBplus kazala je Gashi Gevahiri, starija gospođa koja od šoka još uvijek na sebi ima posve krvavu majicu kao podsjetnik na užase koje je danas doživjela, a koje nikad neće zaboraviti.

I dok je većina putnika boravila u vanjskom dijelu pansiona, u unutrašnjem je već satima djevojka koja je putovala s majkom, a koja još nije dobila informaciju o tomu je li joj majka među ozlijeđenima ili poginulima. Svi u tišini čekaju tu vijest koja bi trebala skoro stići, s obzirom na to da je prije nekoliko sati izvršeno popisivanje i identificiranje svih skupina. Nadaju se najboljem.