Novi visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Christian Schmidt preuzeo je dužnost i odmah napravio nekoliko važnih sastanaka s političkim predstavnicima u BiH. Kako ocjenjujete Schmidtove prve izjave i poteze?

- Mislim da ne treba žuriti s ocjenama. Kako stvari stoje, gospodin Schmidt ima nepodijeljenu potporu SAD-a i EU – i NATO alijanse, što je, budući da je eksplicitno izrečena, podjednako važno. Istina je, potom, da ga snažno podržava vlada gospođe Merkel. Sve to su pretpostavke da novi visoki predstavnik svoj mandat obilježi bitno drugačije u odnosu na mandat gospodina Inzka. No, za konkretnije sudove će, ipak, trebati sačekati.

Prve izjave mu se, uostalom, mogu tumačiti kako kome volja. No, što one stvarno znače, pokazat će se vrlo brzo, jer mu je, dok još nije ni došao, rukavicu pred nos bacila kompletna politička bulumenta RS-a, onaj njezin dio koji, kao, nastupa u ime bosanskohercegovačkih Srba. Od toga kako će na izazov odgovoriti, zavisit će i sve nakon toga. Više puta sam zadnjih dana ponovio, pokaže li gospodin Schmidt mišiće, dadne li do znanja i Dodiku i ostalima da zbog budućnosti BiH neće prezati ni od korištenja bonskih ovlasti, sva ta galama, stvorena zadnjih tjedana, prestat će koliko preko noći. Bude li se, pak, novi visoki predstavnik ponašao kao začuđeni promatrač, bosanskohercegovačka priča bi se mogla dodatno i ubrzano usložnjavati. A cijenu toga će plaćati mali čovjek – ili bježeći glavom bez traga ili potpuno ignorirajući sve što se oko njega događa ili na neki potpuno treći način.

CHRISTIAN SCHMIDT (Foto: SLOBODNA BOSNA/Samir Saletović)

Znakovito je da se, osim političkih predstavnika iz bh. entiteta Republika Srpska, predvođenih Miloradom Dodikom, nitko od predstavnika HDZ-a BiH, uključujući i lidera te stranke Dragana Čovića, nije pojavio na svečanom prijemu kod Schmidta. Kakvu to poruku "europejac" Čović šalje međunarodnoj zajednici?

- Nije time gospodin Čović rekao ništa što bi, u odnosu na sve dosadašnje mu, bilo novina. Radi li se o vratolomijama Milorada Dodika, zadnjih četiri-pet godina on u pravilu reagira na način da o svemu tome šuti. Prisjetimo se, uostalom, nedavnog požara kod Neuma. Za angažiranje helikoptera Oružanih snaga bila je potrebna suglasnost Predsjedništva. Nije je bilo, jer svoj potpis na nju nije stavio Dodik. Kako je reagirao Čović? Šutio je kao da se ništa nije ni dogodilo. Prisjetimo se, potom, i nedavne obljetnice ubojstva 67 Hrvata u Briševu, selu između Prijedora i Sanskog Mosta, najmasovnijeg ubojstva hrvatskog življa u BiH tijekom ratnih devedesetih. Izraze sućuti tamošnji Hrvati su dobili od bošnjačke udruge iz Odžaka. A gdje je bio HDZ i Dragan Čović? Ili silne udruge HVO-a pod njegovom kontrolom? Nije ih bilo.

Kao da se u Briševu, u kojem je prije rata živjelo 400 Hrvata, nije dogodilo ništa. I ne samo da ih nije bilo? U vezi s tim ubojstvima nisu progovorili ni riječi. Zašto? Očito, valjda, da se ne bi zamjerili Dodiku. Zarad toga su, kako stvari stoje, na oltar žrtve prinijeli i sunarodnike u tom dijelu zemlje. I sutra će, kao i u slučaju Izbornog zakona, objašnjavati da to čine kako bi svim ostalim Hrvatima BiH bilo bolje. A u stvarnosti, sve to čine kako bi njihovom interesno-političko-kriminalnom krugu bilo bolje. I kako bi njegove pripadnike zaštitili od kaznenih progona zbog onoga što su prethodnih petnaestak-dvadeset godina činili, zbog kriminala prije svega.

DRAGAN ČOVIĆ (Foto: SLOBODNA BOSNA/Samir Saletović)

U intervjuu za njemačke medije hrvatski ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman osporio je dolazak visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta nazvavši tu instituciju ostatkom prošlosti. Stječe se dojam kako je hrvatski ministar vanjskih poslova zabrinut zbog mogućeg korištenja bonskih ovlasti. Što se krije iza svega?

- Ovih dana bivši hrvatski predsjednik Mesić rekao je ono čemu se nema puno toga dodati. A rekao je kako Srbija i Hrvatska verbalno podržavaju suverenitet i teritorijalni integritet BiH, a u stvarnosti podupiru Dodika i Čovića i sve što taj dvojac čini.

Vučić, uostalom, gotovo tjedno na konzultacije privodi establishment RS-a i izvan reflektora medija im diktira nove poteze u destruiranju BiH i uvjeravanju svijeta kako je ona nemoguća država nadajući se da time stvara dodatne pretpostavke za koncept "novog sveta",  odnosno garašaninovsko-sanuovski projekt velike Srbije.

I Hrvatska se ubi podržavajući suverenitet i teritorijalnu cjelovitost BiH, a sve što čini, udar je na jedno i na drugo, pokušaj reinkarnacije Tuđmanovih ideja iz ranih devedesetih. Pri tome je potpuno nevažan Grlić Radman. On mi, zapravo, sve neodoljivije liči na Aleksandra Vulina. Dakle, zadaća mu je u javnom prostoru zboriti ono što, koliko je moguće, pokušavaju izbjeći oni koji ga „grlom u jagode“ i guraju – predsjednik hrvatske vlade, neizravno čak i predsjednik hrvatske države. Jer, kako god bonske ovlasti ne odgovaraju Dodiku i Čoviću, budite sigurni da im zbog svojih planova ne aplaudiraju ni vlastodršci u Beogradu, očito ni u Zagrebu.

DRAGAN ČOVIĆ I GORDAN GRLIĆ RADMAN (Ilustracija)

Jesu li Dodik i Čović doista napravili kobnu grešku u svom istrajavanju da ignoriraju Schmidta, čovjeka iza kojeg, između ostalih, stoji i njemačka kancelarka Angela Merkel?

- Ostaje za vidjeti. Ostvare li se predviđanja da su SAD i EU – unutar nje Njemačka posebice – odlučili bh. gordijski čvor konačno raspetljati, Dodikovoj i Čovićevoj političkoj moći bi se kraj mogao vrlo brzo ukazati. A za mogućnost takve odluke Zapada, ruku na srce, postoje vrlo snažni razlozi. Jer, bez BiH i Srbije unutar EU i pod kišobranom NATO-a, u vodu pada veliki dio planova i ciljeva koje je Zapad sebi postavio početkom dvijetisućitih – i zbog kojih je, među inima, u EU apsorbirao Rumunjsku i Bugarsku iako su u to vrijeme svjetlosnim godinama bile daleko od ispunjavanja uvjeta za pristupanje. Hoću reći, ako je takva odlučnost po srijedi i danas, štošta bi se pozitivno, što se „privođenja“ pod evropske skute i BiH i Srbije tiče, moglo događati u godinama pred nama. A u tom slučaju, Dodiku i Čoviću daleko od pameti nije ni razmišljanje o pakiranju kofera i traženju sigurnijeg mjesta pod suncem. Izbor je, što se moje procjene tiče, poprilično skučen. Moskva ili Peking. Iako, nikad se ne zna do kada bi i tamo, s tovarima koje sa sobom ponesu, mogli ostati sigurni.

(Razgovarao: M. ILIČIĆ)