Tako se Vedrana prisjetila ljubavnih "jada" iz mlađih dana te poslala poruku svima onima koji su u braku ili se spremaju na takav čin.

- S vremena na vrijeme se sjetim što to ljubav jest ili je bila. Mokri dlanovi, potreba da mu njuškaš tijelo, osjećaj boli kad mu u društvu ne smiješ zavući ruku među noge. Minuta bez njega je muka, sat bez njega je rana, dan bez njega je plivanje u vrućem ulju.

Sjećam se, najgori su mi bili trenuci kad bih ležala uz nekog od muževa i mislila na njega, koji mi je bio i hrana, i piće, i sunce, i nebo, i kiša, i zima, i ljeto, i jesen, i zrak koji dišem… Žudnja ponekad postane neizdrživa pa prelomiš. Zakoračiš u sreću za koju znaš da ima rok trajanja. Kakve to veze ima? Jebeš život bez sušenja grla kad ga iznenada ugledaš na ulici.

I tako od tijela bez koga ne možeš do tijela koga se želiš riješiti onako kako se ubojica želi riješiti leša. Svi oko nas gaze istu vodu, nama se samo čini da je naša bara najdublja i najprljavija. Ne kužimo. Životi su nam reprize tuđih života. Vječne ljubavi nema. Svadba je uvijek početak kraja jedne ljubavi. Mlada to ne zna. Mladoženji su rekli da je njegov ulazak u brak poraz, njezin je pobjeda. Ona je udana, ona je normalna.

Upravo traje sezona pokapanja. Svatovi na svakom uglu. Bilo bi žalosno da mi, cinični promatrači, nekoliko puta nismo prošli kroz isti cirkus. Zašto je forma još bitna? Zato što država može lakše kontrolirati dvojac opterećen dječurlijom i kreditima nego razularene samce i samice? Ponekad ne možeš vjerovati svojim očima što ti država radi. Kod primanja u bolnicu moraš onoj na porti reći u kakvom si bračnom stanju?! Što ako odbiješ odgovor? Pustit će te da krepaš? Jebote! U dvadeset i prvom vijeku?

Razvedeni muškarci ispunjavanje rubrike lakše podnose. Razvedene žene uvijek su gubitnice. Ne vole ih udane, jer su prijetnja, boje ih se muškarci, jer im iz očiju potreba za kurcem viri. Zato godinama ostaju sjediti na istom kauču uz istog muža koji napeto gleda kako navijači, „naši dečki“, razbijaju glave, automobile i kafiće i nitko im ništa ne može. Muž urla, bravooooo, mlaćenje toljagama uz zaštitu policije jednako demokracija.

Opširnije možete pročitati OVDJE.