Krvna osveta ili "dug u krvi" je običaj kojim se konflikt između dvije familije ili klanova, započet ubistvom člana jedne familije, nastavlja međusobnim ubijanjem, jednog po jednog muškarca, sve do posljednjeg. Pripada zaostalim, arhaičnim kulturama.

I pored zabrana i pokušaja da se iskorjeni, ovaj običaj postoji i danas, ali jedan od najstrašnijih zločina vezan za krvnu osvetu u staroj Jugoslaviji odigrao se 1970-ih godina u Zenici, piše Kurir.

Sve je počelo kada je Stipo Čalić, vozač iz Zenice, učestvovao u udesu u Crnoj Gori prilikom kog je poginuo jedan dječak.

Tamošnji sud donio je oslobađajuću presudu za Čalića i čitav događaj proglasio nesretnim slučajem. Međutim maćeha nastradalog dječaka, Višnja Pavlović, zaklela se da će "krv naplatiti krvlju". Ubijedila je izvesnog Dragomira Dragana Bajčetu da u zamjenu za 500.000 tadašnjih dinara, ubije jedanaestogodišnjeg dječaka Bruna, Stipinog sina i tako plati "dug u krvi". Za naručeno ubistvo je znao i Rajko Pavlović. otac nastradalog dječaka.

Višnja i Dragomir nisu se zadovoljili “samo” ubistvom. Zločin koji su počinili bio je pravo zvjerstvo. Godine 2011. majka ubijenog Brune i Stipina supruga Anka još uvijek je bila živa i u intervjuu za portal Herceg Bosna, prisjetila se tih strašnih dana.

"Višnja i Dragomir, ispričala je, dolazili su im nekoliko puta na vrata, navodno se rasputujući za stan koji žele da iznajme. Vidjeli su Bruna, upoznali mu navike, otkrili gdje i kada ide u školu… Višnja je otišla toliko daleko da je prilikom posjete stavila Bruna u krilo, popričala sa njim o školi i pomilovala ga. Anki je rekla kako ima jako finog sina.

Jedanaestogodišnji Bruno Čalić ubijen je sa devet uboda nožem i izmasakriran. Višnja Pavlović uhapšena je u Pljevljima 42 sata nakon ubistva, a Bajčeta je priveden u kafani u Nikšiću. On se pred sudom pokajao za učinjeno djelo. Višnja nikada. Oboje su osuđeni na smrtne kazne.

Treći saučesnik, Višnjin muž i otac djeteta stradalog u saobraćaju Rajko Pavlović, osuđen je na 20 godina zatvora. Četrnaest meseci nakon ubistva, augusta 1973. Višnja Pavlović i Dragomir Bajčeta strijeljani su negdje kod Sarajeva. Bila je to jedna od posljednjih smrtnih kazni izvršenih u BIH.

Sahranjeni su u neobilježenim grobovima, u skladu sa tadašnjim zakonima da se ubice sahranjuju ovako da bi se izbjeglo stvaranje “kulta ličnosti“. Ni danas se ne zna gdje počivaju. Rajko Pavlović, Višnjin muž, odležao je kaznu i izašao iz zatvora. Dočekao je da i njegov drugi sin, kog je imao sa Višnjom, pogine u saobraćajnoj nesreći.