Gabriel Escobar novi je američki izaslanik za zapadni Balkan. Analitičari smatraju da postoji veza u imenovanju Escobara sa imenovanjem novog visokog predstavnika u BiH, Christiana Schmidta.   

Karijerni diplomata, Gabriel Escobar, odlično poznaje stanje na Balkanu, slažu se gotovo svi. Govori nekoliko jezika, među kojima i srpski, a od 1998. je tri godine bio je na uzastopnim funkcijama u Srbiji, BiH i Crnoj Gori. Posljednja, sa koje ide na novu dužnost, je funkcija zamjenika američkog ambasadora u Beogradu.  

Stalno se priča o snažnijem američkom uticaju na Balkanu, nakon posljednjih izbora u SAD-u. Da li će zaista taj snažniji uticaj biti oličen u zamjeni dosadašnjeg izaslanika Matthewa Palmera, vidjeće se nakon Escobarovih prvih poteza.  

Jedna politika, kakva god da bude  

"Odlazak Palmera znači da nova administracija želi diskontinuitet u dosadašnjem odnosu prema regionu. Tako da dovode čovjeka koji će nepristrasno sprovoditi tu politiku. Ali to ćemo da vidimo po prvim njegovim potezima”, kaže direktor novosadske organizacije, Centar za regionalizam, Aleksandar Popov, ističući da niko od njih nije solo igrač, te da bi, kakva god ona bila, jedna politika trebala biti vidljiva.   

"Ovo do sada je bio jedan gemišt i političkih odnosa i međunarodnih predstavnika, kako EU tako i Amerike”.  

Međutim, šta će se od svega toga desiti i šta će biti rezulltat u praksi, teško je reći, ali mnogi vjeruju da značajnijeg zaokreta u politici neće biti. Politika prema zemljama zapadnog Balkana biće ista kao i posljednjih deset godina. Čak možda i slabijeg uticaja, s obzirom na situaciju sa Afganistanom, koja je pomjerila američki fokus interesovanja.  

"Ključni problem će i dalje biti odnos Beograda i Prištine i neka vrsta medijacije u tom procesu. Zbog situacije sa Afganistanom, pomjeren je fokus međunarodne zajednice sa zapadnog Balkana, pa bi bilo dobro spustiti se malo na zemlju i ne očekivati da se svijet vrti samo oko vas”, kategorična je Tanja Topić, politički analitičar iz Banjaluke, koja vidi vezu u imenovanju Escobara sa imenovanjem novog visokog predstavnika u BiH, Christiana Schmidta.  

Osovina Schmidt – Escobar  

"Više očekujem pritiske od strane Sjedinjenih Američkih Država, koje posebno BiH gledaju kao svoje čedo, jer su one već i ranije preduzele konkretne mjere protiv nekih političara, u vidu sankcija (Milorad Dodik op.a). Čini mi se da je dolazak Schmidta veća posvećenost rješenju slučaja zvanog BiH kao i da je ta posvećenost usaglašena sa Amerikom. Da li će ovo djelovanje donijeti neka poboljšanja i pomake na zapadnom Balkanu, teško je predvidjeti”, kaže Topić. 

Djelovanje međunarodne zajednice, bilo kroz EU ili Ameriku, izjednačilo se sa čekanjem na Godoa, kaže Topić ali je veći problem što domaći političari čekaju pomoć sa strane, bez bilo kakvih samostalnih rješenja.  

Zanimljivo je da je Escobar u jednoj od misija bio šef kabineta u Kancelarii visokog predstavnika u Banjoj Luci ali i šef Kancelarije američke ambasade u ovom gradu. Pojedini mediji u BiH posljednjih dana prenose informaciju da je Eskobar “bio veoma aktivan oko izbora Milorada Dodika za predsjednika Republike Srpske 2010.”, iako je to malo vjerovatno, s obzirom na popularnost koju je stranka na čijem je čelu (SNSD), imala u to vrijeme. To međutim ne isključuje mogućnost tih aktivnosti nekoliko godina ranije, kada je došao na vlast. U svakom slučaju ta podrška, kako su je tada zvali, “svjež dašak vjetra na Balkanu”, ovoga puta bi mogla izostati, kaže Popov.  

Ostao je samo eho  

"Eskcobar poznaje cijeli teren i ima ogromno iskustvo. Ali od Dodika, američkog eksponenta i alternative nacionalističkim liderima, ostao je samo eho. Ovaj Dodik koji je danas na sceni i koji je izložen američkim sankcijama, ne može imati ni naklonost američkog izaslanika”, kaže Popov, uz ocjenu da bi ovaj talas diplomatske ofanzive, mogao biti jasnije omeđen konkretim ciljevima, i kada je riječ o odnosima Beograda i Prištine ali i kada je riječ o odnosima u BiH.  

Ipak, svi se slažu da će Amerika na Balkanu biti prisutna kao podrška EU, bez nametanja bilo kakvih rješenja. To je nedavno rekao i Escobarov prethodnik, Matthew Palmer - EU je tu da vodi pregovore između Beograda i Prištine, da je krajnji cilj Amerike uzajamno priznanje, ali da se Amerika neće miješati u odluke. Ono što bude dogovoreno, mora biti sprovedeno, rekao je Palmer tokom posljednje posjete zemljama zapadnog Balkana.  

"Amerika će igrati iz drugog plana, Evropa je ovdje broj jedan. Amerika želi da ponovo uspostavi saradnju s EU i biće im više podrška, nego što će voditi glavnu riječ”, rekao je za BHT Ivan Vujačić, bivši ambassador Srbije u SAD-u. 

Crna Gora kao najveći saveznik   

Analitičari su mišljenja da će Escobar, zahvaljujući svom iskustvu u BiH, Crnoj Gori i Srbiji, moći da doprinese dogovorima, koji bi se konačno mogli realizovati i u praksi. Prvenstveno se to odnosi na pregovore između Beograda i Prištine ali i eventualno pokretanje priče o nekom obliku drugačijeg Dejtonskog sporazuma u BiH.  

Što se tiče Crne Gore, Palmer je početkom jula, tokom posjete ovoj zemlji, pohvalio privrženost premijera Zdravka Krivokapića “zajedničkim vrijednostima”, pozivajući Crnu Goru da se ne pokoleba na svom evroatlantskom putu. Tada je rečeno da SAD “cijene doprinos Crne Gore razvoju regionalne stabilnosti i mira na Zapadnom Balkanu” ali da je sada u fokusu borba protiv korupcije i transnacionalnog organizovanog kriminala – dvije ključne oblasti za pristupanje Crne Gore Evropskoj uniji. 

(DW)