Nakon dužeg vremenskog perioda, predsjednik Socijaldemokratske partije (SDP BiH) Nermin Nikšić iznio je nekoliko ocjena o Stranci demokratske akcije koje bi mogle biti dobro prihvaćene među njenim zvaničnicima.

“To što neko pokušava da imputira da smo se našli na istoj strani sa SDA (po pitanju Izbornog zakona, op. SB), nas ne interesuje. Mi da smo sami, sami ćemo ostati pri tom stavu”, kazao je Nikšić.

Dodao je i da je “SDA politička partija koja pokazuje određenu državotvornost“ i kako mu je jasno „da i međunarodna zajednica ne može krenuti u neko (loše) rješavanje pitanja ako su SDA i SDP na istoj strani”.

Navedena ocjena da nikakvo pogubno rješenje u vezi sa Izbornim zakonom ne može biti progurano ako su SDA i SDP na istoj strani predstavlja neupitnu činjenicu.

SDP i SDA zajedno imaju oko 400.000 glasova što je uvjerljivo vise nego svi drugi politički blokovi u Bosni i Hercegovini. Poređenja radi, HNS koji okuplja skoro sve političke opcije sa hrvatskim predznakom, ima jedva 150.000 glasova, dok vladajući blok u RS-u ima oko 300.000 glasova.

U proteklom periodu, pregovori o Izbornom zakonu su vodeni u kontekstu dvije važne činjenice. S jedne strane, HDZ i njima skloni dijelovi međunarodne zajednice pokušavali su izolirati SDA i forsirali su da sam Bakir Izetbegović učestvuje u pregovorima i rješenjima, što je donekle slabilo njegovu poziciju. Dobri poznavaoci prilika uočili su da je taktika pojedinih predstavnika međunarodne zajednice bio da SDA tjera da pregovara, dok im s druge strane prijeti opozicijom (SDP-NiP-NS) koja bi, ukoliko SDA ne bude “kooperativna”, mogla biti alternativa SDA. Tako je npr. doživljena činjenica da je prilikom posljednjeg dolaska sada već bivšeg specijalnog predstavnika State Departmenta Matthewa Palmera održan sastanak sa predstavnicima stranaka opozicije koje nemaju nikakav utjecaj na državnom nivou.

S druge strane, pozicija SDP-a, koji je nakon odlaska Zlatka Lagumdžije principijelan, odnosno nije bio spreman na ustupke HDZ-u po pitanju Izbornog zakona - slabljena je na način da su bili zgurani u okvire Trojke, u kojima je glavnu riječ o Izbornom zakonu u posljednje vrijeme počeo diktirati Elmedin Konaković, koji je zbog svojih stajališta o izboru članova Predsjedništva BiH posto miljenik predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića i medija pod HDZ-ovom kontrolom. Sve veći utjecaj u okvirima Trojke ima i Fahrudin Radončić, koji je tradicionalno sklon HDZ-u na ovu temu.

Kada se pogledaju sami po sebi, Konaković i Radončić nemaju skoro nikakav parlamentarni kapacitet da budu ozbiljni sagovornici na temu Izbornog zakona. Konaković nema nijednog zastupnika u Parlamentarnoj skupštini BiH a Radončić ima samo jednog, dok je ukupan zbroj glasova ove dvije stranke oko 100.000 glasova što je manje od broja glasova HNS-a.

S obzirom na strukturu Trojke, sticao se utisak da Konaković, koji se agresivnom retorikom nametnuo za lidera opozicije, pregovara i u ime SDP-a, odnosno da jaše na SDP-ovim glasovima.

Distanciranje od Konakovića i Radončića, barem na temu Izbornog zakona, i slanjem pozitivnih signala prema SDA, Nermin Nikšić pokušava da se izvuče iz prethodno opisane nezavidne pozicije u kojoj u okviru Trojke ima poziciju “siromašnog rođaka”.

Još je jedan važan aspekt zbog kojeg je Nikšić povukao ovaj potez. Naime, nakon sve češćih medijskih glasina da Denis Bećirović formira frakciju u SDP-u, koja bi svoju politiku upravo gradila na poziciju da je SDP izgubio državotvorni potencijal, između ostalog i na pitanju Izbornog zakona, Nikšić svojim posljednjim pozicioniranjem evidentno nastoji preventivno sasjeći ovakvu priču Bećirovićeve frakcije.

U svakom slučaju, istovjetno pozicioniranje SDP-a i SDA na usko definiranoj temi najviših državnih interesa (Izborni zakon i blokade iz RS-a) predstavljalo bi najveći doprinos stabilizaciji probosanskog faktora, koji je u protekle tri godine bio iscrpljen međusobnim sukobima, te je uslijed toga sa manje snage mogao da se suprotstavlja nasrtajima na državu.

Činjenica da je simultano navedenim procesima, proteklih dana došlo do oštrih kritika iz SDP-a na račun federalnog premijera Fadila Novalića na teme ekonomskog razvoja, finansijske situacije i korupcije, jasno ukazuje da SDP čuva opozicioni i socijaldemokratski identitet i kritički kapacitet i graditi svoju poziciju za izbore.

(SB)