Prve nedjelje u septembru u Crnoj Gori došlo je do masovnih uličnih sukoba. Njihov razlog je bilo ustoličenje u historijskoj i duhovnoj prijestonici zemlje – Cetinju, srpskoga mitropolita Joanikija od strane Mitropolije crnogorsko-primorske Srpske pravoslavne crkve (SPC), piše ukrajinski novinar Vladimir Tsybulnik za portal ZN.

Naravno, ovaj događaj je bio politički motivisan.

Ne čudi što je, kada se saznalo za namjeru SPC da ustoliči srpskoga mitropolita na svetome mjestu za sve Crnogorce – Cetinjskome manastiru, to izazvalo ogorčenje u zemlji. Stoga su šef države Milo Đukanović, jedan broj poslanika Skupštine i crnogorske organizacije pozvali Srpsku crkvu da promijeni mjesto za ustoličenje i da ga održi u novoj sabornoj crkvi u Podgorici. Međutim, SPC nije pristala na ovo.

Nakon toga postalo je jasno da vikend neće proteći mirno: počeli su protesti protiv djelovanja strane Crkve, a cetinjska opštinska skupština je odlučila da zabrani ustoličenje. Crnogorci su blokirali Cetinje prije 5. septembra, podigli barikade i zapalili gume na ulazima u grad, dok su Joanikijeve grupe za podršku pokušale provaliti u grad…

Premijer Zdravko Krivokapić, poznat po svojoj nedosljednosti, ali dugujući SPC svoj izbor za šefa Vlade – dugo nije mogao da donese odluku: da zabrani ili dozvoli ustoličenje. I samo nekoliko sati prije početka događaja, rekao je – da. Nakon toga Joanikija i srpskoga patrijarha Porfirija vojnim helikopterom odvezli su na Cetinje, a specijalci, pokrivajući ih štitovima, odveli u manastir, već okruženi oklopnim vozilima i policijom.

Ali zašto je Srpska crkva pogoršala situaciju u Crnoj Gori?

Činjenica je da je SPC najaktivniji dirigent politike „srpskoga sveta“; i budući prijateljska Ruskoj pravoslavnoj crkvi jedna od pristalica "ruskoga sveta".

SPC ne želi priznati nezavisnost Crne Gore; nastoji zadržati svoj politički uticaj u zemlji i gomiliati novac od lokalnih parohijana...

Beograd već dugi niz godina nastoji da spriječi autokefalnost Crnogorske pravoslavne crkve, koja je formirana i priznata davne 1766. godine, a vijek kasnije Crna Gora je priznata kao 27. nezavisna država svijeta.

Ali 1918. godine, prosrpske snage gurnule su Crnu Goru u Srbiju. Uništena je autokefalija Crnogorske pravoslvne crkve, koja je ušla u sastav Srpske. Tek 2006. godine Crnogorci su stekli nezavisnost, međutim, još uvijek ne mogu pobjeći od duhovne okupacije Beograda…

SPC, uz podršku srpskih vlasti, ostaje jedna od glavnih prepreka reformi zemlje, protivnica je integracije Crne Gore u EU i članstva u NATO -u. Zato je pokrenula agresivnu kampanju protiv Zakona o slobodi vjeroispovijesti, koji uvodi crkvene organizacije u pravno polje i nacionalizuje neregistrovane crkvene zgrade izgrađene pre 1918. (a SPC ih ima većinu), i razbija planove za proširenje „srpskoga sveta“ na Crnu Goru. Apoteoza ove kampanje je izbor Joanikija u Beogradu i njegovo kasnije ustoličenje na Cetinju…

To će imati izuzetno ozbiljne posljedice po Crnu Goru i njezine vlasti.

Prvo, POČINJE PODJELA CRNOGORSKOGA DRUŠTVA PREMA NACIONALNOJ I VJERSKOJ OSNOVI, u koju će biti uključeni ne samo Srbi i Crnogorci, već i predstavnici drugih nacionalnosti i vjeroispovijesti. Višekonfesionalnost i multikulturalnost, na koje se Podgorica toliko ponosi, mogle bi postati prošlost.

Drugo, pokrenuta je politička kriza koja bi mogla dovesti do KOLAPSA VLADAJUĆE KOALICIJE I PRIJEVREMENIH PARLAMENTARNIH IZBORA. Ne može se isključiti ostavka premijera Krivokapića, jer njegovo ponašanje uoči ustoličenja nije zadovoljilo ni crnogorsku ni srpsku stranu.

Treće, USPORAVANJE EVROPSKIH INTEGRACIJA I BLOKIRANJE REFORMI će biti vjerovatno. A s obzirom na oklijevanje određenih zemalja (na primjer, Francuske) da vide nove članice EU, ranije najavljeni prijem Crne Gore u EU 2025. godine može se odgoditi.

Četvrto, POSTOJI VELIKA VEROVATNOĆA JAČANJA RADA SRPSKIH I RUSKIH SPECIJALNIH SLUŽBI, koje su se dolaskom vlade Krivokapića već počele ośećati prilično opušteno u državi članici NATO -a.

Konačno, peto, postoji realna prijetnja TRANSFORMACIJE CRNE GORE U PRAVOSLAVNU KLERIKALNU ZEMLJU, u kojoj će SPC odlučujuće utjecati na državnu politiku u interesu ne samo Srbije, već i Rusije.

Neki crnogorski mediji pisali su da su se tokom nedavnih događaja na Cetinju i tokom predizbornih vjerskih povorki parohijana SPC mogli vidjeti ZAPOSLENI U RUSKIM SPECIJALNIM SLUŽBAMA.

I poglavar Ruske pravoslavne crkve Kiril nije krio podršku ovim akcijama.

Istovremeno, vojno-crkvena operacija ustoličenja pokazala je da u Crnoj Gori postoje patriotske snage koje ne žele da destabilizuju državu. Ovo nije samo opozicija, već i neki predstavnici vladajuće koalicije koji nijesu prihvatili ovako agresivno nametanje „srpskoga sveta“, otvoreno zanemarivanje volje stanovnika Cetinja i stava Predśednika zemlje.

Događaji na Cetinju pokazuju da Crna Gora i čitav region ponovo postaju meta hibridnih napada RUSKIH I SRPSKIH SPECIJALNIH SLUŽBI, KOJE DJELUJU ZAJEDNO SA PRAVOSLAVNIM JERRARSIMA.

Kriza u Bosni i Hercegovini, stagnacija pregovora između Kosova i Srbije, eskaliranje odnosa između Śeverne Makedonije i Bugarske, crnogorski događaji – pokazuju da fitilj bureta baruta Zapadnog Balkana ponovo tinja, zaključuje ukrajinski novinar Vladimir Tsybulnik.