Piše: Ernad Metaj

Kako vjerovati ambasadoru koji je bio direktor obavještajne službe susjedne države? Teško! Aleksandar Đorđević ambasador Srbije u BiH na tu poziciju došao je s mjesta direktora BIA-e. Agremani u Predsjedništvu BiH su mu uručeni iako su svi znali čime se Đorđević bavio. Tako je to u diplomatiji, teško je odbiti agremane bez valjanog razloga, jer bi to dovelo do reciprociteta, a time i do pogoršanja odnosa dvije zemlje. Ovako Đorđević je uljudno primljen u BiH, a on se zahvalio tako što je već dva puta „uljudno“ odbio pozive iz Predsjedništva BiH. Oba puta Đorđević je izbjegao da se odazove pozivu u trenutku kada su u Srbiji uhapšeni građani BiH zbog prijave da su navodno počinili ratni zločin. 

Prvi put Đorđević je odbio poziv Šefika Džaferovića kada je uhapšen Husein Mujanović. Tada se barem pravdao hitnim pozivom iz Beograda. Diplomatski gaf, ili otvoren gest nepriznavanja institucija BiH Đorđević je ponovio danas, kada je odbio odazvati se pozivu predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšića. Preko medija je poručio da se nije mogao odazvati „pozivu na kaficu“ što su iz Predsjedništva BiH ubrzo demantovali. Ovakvo ponašanje Đorđevića ponovo otvara pitanje da li je u BiH zaista došao zbog održavanja diplomatskih veza, ili se preko ambasade u BiH osigurava dublji upliv BIA u našoj zemlji, konkretno u FBiH. Nije tajna da se BIA agenti u RS-u osjećaju kao kod kuće.

U trenutku imenovanja Đorđevića Predsjedništvo BiH nije dobilo nikakve informacije koje bi mogle služiti kao razlog da ne bude saglasnosti oko njegovog postavljenja. Te informacije Predsjedništvo BiH dobija od Ministarstva vanjskih poslova i OSA-e. Ako ništa OSA je mogla bar proslijediti ono do čega može doći i uporniji pretraživač društvenih mreža. Tamo ćete naći desetine članaka koji Đorđevića dovode u vezu s vrhom organizovanog kriminala. Blizak je prijatelj predsjednika Srbije Aleksandra Vučića s kojim dijeli i nadimak koji Vučiću često skandiraju u Srbiji, a on se sam ne libi da ga javno izgovori.

Na čelu BIA Đorđević je bio u vrijeme kada je u Srebrenici „isceniran“ napad na srbijanskog predsjednika. Da je BIA imala u svemu prste ukazuje mobitel koji je pronađen na licu mjesta, a koji je pokazat će se ispao nekom od obavještajaca na terenu. Na taj telefon stigla je poruka „idete li prema Skelanima“ što je bio alternativni pravac kretanja Vučića, pod uslovom da se nešto nepredviđeno desi. Iz te poruke se čita da je BIA znala da će se nešto desiti.

Izgubljeni telefon je kompromitovao priču o Vučiću kao žrtvi onih čijim žrtvama je došao da se pokloni. Biće prije da je i ovo bio (po)četnički nastup dokazanog radikala kojem život jednog Srbina vrijedi kao život 100 Bošnjaka. Biće da je BIA kiksala, baš kao i u aferi sa pronalaskom arsenala oružja u blizini porodične kuće Vučića. Već tada je Đorđević sam izrazio spremnost da napusti BIA.

Objektivno u diplomatskim okvirima pozicija ambasadora Srbije u BiH teško se može okarakterisati nagradom. To upućuje na zaključak da je Đorđević u BiH poslan po zadatku. Već od starta se činilo da je ambasada u Sarajevu pretvorena  u istureno odjeljenje BIA, a što je sugerisao i makedonski politički analitičar Sašo Klekovski u razgovoru sa novinarima iz BiH: „Kako čujem, cijela ekipa iz Makedonije je sada kod vas u Sarajevu“. Pod tim je prvenstveno mislio na dolazak u ambasadu i Gorana Živaljevića kojeg su u Makedoniji teretili za upad u Sobranje. Makedonci su to prema njihovim tvrdnjama dokumentovali prisluškivanim razgovorima za koje su imali nalog.

„Prema našim otkrićima možemo zaključiti da je obavještajac BIA Goran Živaljević u Makedoniji koristio obavještajne metode koje izlaze van okvira diplomatskog statusa... što dovodi u pitanje legitimnost i legalnost njegovih akcija“, piše u dokumentima koje je prenio KRIK.

Rad srbijanskih obavještajaca na terenu odavno je povezan s nastojanjima Rusije da zaustavi širenje NATO-a na Balkanu. Misija nije bila baš uspješna, ali je region destabiliziran i još uvijek se podižu tenzije. U pogledu NATO-a jasno je da bi ulaskom BiH priča bila završena, a što Moskva u talu sa Beogradom i Banjalukom na sve načine pokušava zaustaviti. Zato je možda i bolje da Đorđević ne vršlja po zvaničnim institucijama gdje zasigurno ima saradnika BIA. Niko normalan ne smije zanemariti činjenicu da je haškom presudom Stanišiću i Simatoviću potvrđena uloga Srbije u ratovima na prostoru Hrvatske i BiH. Zato ne treba neozbiljno shvatati ni Dodikovo uporno ponavljanje da će RS jednog dana biti nezavisna država, da je to cilj vlasti RS-a koji se ne krije.