"INTERPOL je svojim aktom sugerisao Sudu da je potraživano lice državljanin Bosne i Hercegovine i, što je pravno relevantno, krivično djelo za koje se lice potražuje je iz 2001. godine. Međudržavni ugovor Bosne i Hercegovine i Hrvatske o izručenju svojih državljana iz 2012. godine ne primjenjuje se na krivična djela iz 2001. godine, a što i sam INTERPOL navodi.

Shodno tome, a na osnovu načela ekonomičnosti, nadležni, dežurni sudija nije naložio privođenje potraživanog lica. Načelo ekonomičnosti i efikasnosti nalaže opravdan utrošak resursa i vremena, pa u ovom slučaju nije bilo potrebe ni razloga za sudskim postupkom, kao ni za proizvođenjem troškova po osnovu tužbi zbog neopravdanog lišavanja slobode.

Izjednačavanje ovog slučaja s drugim eskradicionim predmetima, u nekim medijskim natpisima, netačno je i potpuno pravno neutemeljeno. Činjenično i pravno različiti predmeti logično dovode do različitog postupanja Suda, koje je u svakom slučaju podložno kontroli i nadzoru od strane viših žalbenih instanci", piše u saopćenju Suda BiH.

Kako su istaknuli predsjednik Suda BiH, nema nadležnosti za postupanje u ekstradicionim predmetima, niti je donosilac odluke, niti je bio, niti u skladu sa zakonskim ovlastima trebao biti upoznat s predmetom.