Aleksandar Vučić okupio je u Beogradu na skupu Pokreta nesvrstanih zemalja stotinjak državnika. Među njima je i ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov kojega je predsjednik Srbije uspio i šokirati rekavši kako bi, “da nije dogovorio ruski plin, mogao staviti konopče i da se obesi”. 

U centru je ekonomija

I nije prvi put da je Vučić nekoga šokirao, šok je za mnoge nastupio već idejom o povratku Srbije u Pokret nesvrstanih koji je u Beogradu službeno utemeljio Josip Broz Tito. Ako znamo da je politički otac Aleksandra Vučića Vojislav Šešelj 4. svibnja 1991., na 11. godišnjicu Titove smrti pred Dedinje donio glogov kolac kako bi spriječio da se jugoslavenski lider “povampiri”, naumivši ga deložirati s Dedinja i poslati u Kumrovec, da su nekakve manifestacije pred Kućom cvijeća bile uobičajene, a lider ekstremnih Dveri Boško Obradović i danas traži da se Tita odande iseli, onda je to i još zanimljivije. Pogotovo zato što je okupljanje zemalja zapadnog Balkana koje zastupa Vučić nešto što je doista nalik Titu. Vučić zna šokirati, ali je proračunat. Pa tako jako pazi na javno mnijenje i medije u kojima se prije pet godina pojavilo istraživanje prema kojemu je Tito u Srbiji popularniji od Vučića te bi na izborima čak i pobijedio da je živ. Slično istraživanje imalo je sličan rezultat godinu dana kasnije. I tu počinje zaokret Aleksandra Vučića koji u Titu počinje gledati uzor, na zgražanje onih u Srbiji koji ga gledaju kao krvnika Srbije i srpstva, i to nekoliko godina nakon pokušaja javne rehabilitacije četništva i ravnogorskog pokreta kroz seriju “Ravna gora”.

– Tito je znao kako povezati narode bivše Jugoslavije jer je, iako komunistički diktator, bio pametan. To je ono što mi trebamo. Povezati ljude. Staru Jugoslaviju plus Albaniju, to je politička ideja, ali ne ugrožava ničiji suverenitet. To će potaknuti naše ekonomije. Treba nam godišnji rast od četiri-pet posto, a ne tri posto, to nije dovoljno – rekao je 2017. godine u razgovoru za Politico Aleksandar Vučić. A za takav rast Vučiću treba i golemo tržište 120 nesvrstanih zemalja. Međutim, predsjednik Srbije ipak si ne može dopustiti potpun zaokret i pospremanje natrag u kosturnicu povijesti Draže Mihailovića. Uspio je ove godine šokirati svijet na puno ozbiljniji način stavljajući, odnosno organizator “svečane akademije” Dejan Ristić, na Dan pobjede jednu uz drugu upravo slike Tita i Draže! Sjediti na dvije stolice Tito je jako dobro znao, Vučiću to dobro ide na međunarodnom planu gdje i dalje vješto balansira između istoka i zapada. Vučić, izgleda, ipak zna da slična politika na domaćem planu teško može prolaziti dulje vrijeme, upravo zbog istoka i zapada koji dijele iste vrijednosti kada se radi o antifašizmu te su i jedni i drugi u jednom periodu Jugoslavije imali s Titom dobre odnose. Tako da je lako zamisliti kakve bi reakcije bile da je na spornoj proslavi sjedio sam Sergej Lavrov ili netko od američkih predstavnika.

Zaokret od Draže

Vučićev zaokret od Draže prema Titu nastavlja se i ovih dana kada se na državnom RTS-u prikazuje dokumentarno-igrana serija “Jovanka i tajne službe” o braku Josipa Broza i Jovanke Budisavljević. Sada Tito više nije “sumnjivo lice”, prema njemu su emocije u najmanju ruku ravnomjerne, ako ne i tople, već je sumnja više na – Jovanki. I to u kontekstu jednog od vodećih hrvatskih komunista i jednoj od intrigantnijih figura Titove Jugoslavije, Ivana Krajačića Steve. Konstrukcija je u prve tri do sada emitirane epizode kako je Krajačić taj koji je preporučio Jovanku za Titov kabinet s nejasnim namjerama, moguće i sa željom da se Tita do neke mjere kontrolira, dok se Aleksandra Rankovića prikazuje kao Titu predanog i lojalnog službenika, ali koji protiv toga nije mogao puno. Poznato je kako je Ranković s Titom bio iznimno blizak, ali da je nakon afere s prisluškivanjem jugoslavenskog lidera bio smijenjen i maknut iz političkog života zajedno sa svojim suradnicima zbog čega dio srbijanske javnosti krivi Broza za kasnije događaje. Ali ozbiljan je broj onih koji Tita i dalje ne zaboravljaju ili stvaraju prema njemu simpatije i Vučić to zna. Kao što igra i na kartu “onda je bilo bolje”, što se vidjelo i sasvim nedavno, na primjeru cijepljenja. Kada je došlo do krize s nabavom cjepiva u EU, mnogi su iz susjednih zemalja, pa i iz Hrvatske pošli cijepiti se u Srbiju. To je popratio i utjecajni Financial Times pišući kako zbog toga u tim zemljama postoji frustracija jer se nisu mogle osloniti na sebe ili na EU, već na Beograd. – Pozicioniranje Beograda na ovakav način, kao regionalnog glavnog grada, vraća te zemlje u doba kada je Beograd bio glavni grad Jugoslavije i središte Pokreta nesvrstanih, odnosno politike ravnoteže koju je osmislio maršal Josip Broz Tito kako bi se održala neutralnost u Hladnom ratu i koja je omogućila zemlji globalni utjecaj, piše Valerie Hopkins iz "Financial Timesa".