Bio sam dežurni sportski novinar u Dnevniku RTS augusta 1991. Na samom kraju Dnevnika pročitana je dramatična vijest ilustrovana gomilom crnih plastičnih vreća u kojima se u to vreme iznosilo smeće iz stanova. Državna agencija Tanjug je javila da su u okolini Vukovara pronađena iskasapljena tijela srpske djece koje su ubile ustaše.

Piše: Milojko Pantić za Danas.rs

Dva sata poslije te izmišljene vijesti u Dnevniku, tenkovi JNA su krenuli prema Vukovaru a građani Novog Beograda obmanuti lažnom viješću ispratili su to posipajući ih cvijećem.

A kada je u Večernjim novostima objavljena čuvena slika velikog srpskog realiste Uroša Predića "Dječak na majčinom grobu" sa potpisom ispod slike: "Fotografija srpskog dječaka kome su ubili majku", sebi sam stavio u zadatak da ću dok sam živ, svjedočiti protiv projektanata najveće ratne nesreće u Evropi poslije Drugog svjetskog rata.

Protiv Slobodana Miloševića, najvećeg političkog zločinca otkad postoji Srbija, i njegovog omiljenog "opozicionara" ratnog zločinca Hulje Šešelja.

Znao sam da se iza njihove morbidne zamisli očuvanja vlasti po svaku cijenu i poslije pada komunizma krije stvaranje nekakve Velike Srbije putem navodne odbrane ugroženog srpstva i u ime nekakvog srpskog nacionalnog korpusa koji "ne zna da radi ali zna da se bije".

To su bile sumanute riječi kojima je Milošević zarazio dobar dio Srba ne samo u Srbiji već i u čitavoj Jugoslaviji.

I krenulo je neviđeno zlo i ratno ludilo.

Vukovar je sravljen sa zemljom.

Bombardovani su Dubrovnik, Zadar, Zagreb, a Sarajevo je sa okolnih brda uništavano četiri godine.

Hrvatski vođa Franjo Tuđman u dogovoru sa srpskim zlikovcem Miloševićem realizuje svoju ideju o "humanitarnom preseljenju" napisanu u knjizi "Bespuća povijesne zbiljnosti".

Vrhunac srpsko-hrvatskog ratnog ludila predstavljaju genocid nad Bošnjacima u Srebrenici, i tzv. Oluja, odnosno protjerivanje preko 250.000 Srba iz Hrvatske.

Svoj smrtonosni pohod kroz Jugoslaviju, Miloševićeve horde zla, završile su protjerivanjem stotine hiljada Albanaca sa Kosova u namjeri da tu naseli iseljene Srbe iz Hrvatske.

Mnogi ubijeni Albanci sahranjeni su u masovnim grobnicama u okolini Beograda.

To zločinačko ludilo lažnih patriota i lažnih branilaca srpstva zaustavljeno je NATO bombardovanjem Srbije i Crne Gore 1999. godine.

Zlo je poharalo prostore bivše velike države i stacioniralo se u Srbiji.

Sve ovo i pišem zbog mladih ljudi koji nisu bili ni rođeni kada je nastajalo zlo koje je danas okovalo Srbiju.

Kancer slobizma i šešeljizma metastazirao je u vučićizam, nacistički sistem koji nadzire sve do kućnog savjeta.

Onog trenutka kada se, poslije pada zločinačkog Miloševićevog režima, odustalo od tzv. lustracije, odnosno zabrane javnog i političkog djelovanja svim projektantima i učesnicima u ratnom ludilu u ime izmišljene ugroženosti srpstva, postalo je jasno da će se zlo i zločinci vratiti na vlast da završe posao, odnosno unište srpsko društvo i razore državu.

Tako je Srbija danas postala prostor u kome se svakodnevno dešavaju sve moguće vrste razbojništava.

Zlo se vratilo i svakoga dana nam dokazuje da se zločin isplati.

Ratni zločinac, opskurni Australijanac Kapetan Dragan, postaje počasni član Crvene zvezde i eno ga, organizuje peticiju za oslobađanje ubice Zorana Đinđića.

A čuvaju ga fašisti i Vulinovi policajci.

Čovjek je čovjeku u Srbiji postao vuk.

Stradaju ljudi na razne načine.

I što je najgore, iza svega toga stoje isti oni ljudi koji su devedesetih godina prošlog vijeka stekli ogromno bogatstvo preko parola "U boj u boj, za narod svoj" i "Sto Muslimana za jednog Srbina".

Sav taj kriminogeni i ratnohuškački šljam zarobio je državu Srbiju i bukvalno radi sa našim životima šta mu je volja.

Nekažnjeno zlo se dakle vratilo na vlast i prijeti da nas uništi.

Prošle nedjelje je tu prijetnju otvoreno izrekao Dragan Marković Palma, nasljednik stranke ratnog zločinca i kriminalca Arkana.

Naime, prvi svodnik Vučićevog društveno-političkog kupleraja i kriminalnog bratstva nastavlja svoj morbidni jagodinski pir.

Njegovu najnoviju poljoprivrednu "bunga-bunga" žurku pozdravio je telefonski lično srpski "Kralj Sunce" a svodnik mu se zahvalio riječima: "Hvala, predsjedniče. Bio je ovo sadašnji i budući predsednik Srbije, a oni ostali neće biti ni statistička greška".

Nova članica Palminog svodničkog kluba, nekada ugledna estradna pevačica Gordana Lazarević predsjedniku je otpjevala pesmu: "Ne može nam niko ništa, jači smo od cijelog svijeta".

Zlo, dakle, otvoreno prijeti da će normalni ljudi u Srbiji postati statistička greška.

Živimo u vremenu kada riječ malo znači i kada je sve nasilje: verbalno, pravno, fizičko i svako drugo.

U takvim uslovima pitanje je kome je bolje, onima koji odlaze iz života ili nama koji ostajemo.

Ipak, nas nekoliko desetina slobodarskih ovisnika na društvenim mrežama, u Danasu, NIN-u i Vremenu, nastavljamo da tražimo riječi koje mogu da otvore oči ljudima, poput ovih velikog revolucionara iz Meksika Emilijana Zapate: "Ako nema pravde za narod, neka ne bude mira za vlast".