U Deklaraciji se upozorava da je Hrvatska već ušla u demografski slom zbog intenziviranog pada broja živorođenih i stanovnika te poremećenosti dobne strukture stanovništva, ali i nedostatka dugoročne strategije i nadstranačke politike demografske revitalizacije.

Odgovarajuća populacijska politika, smatraju sudionici, treba obuhvaćati pronatalitetnu i blagu migracijsku politiku koja će se prihvatiti nacionalnim konsenzusom i dugoročno obvezivati nositelje vlasti kako se sa svakom novom vlašću ne bi stvarala nova politika.

Hrvatska je, navodi se u Deklaraciji, tradicionalno iseljenička zemlja iz koje je iseljavanje povećano ulaskom u EU i globalnom gospodarskom krizom 2008., a u posljednja dva i pol desetljeća suočava se s novom pojavom useljeništva i povratništva.

Riječ je prije svega o razmjerno velikom broju Hrvata koji su nakon ratnih stradanja 1990-ih doselili iz Bosne i Hercegovine te dijelom i iz Srbije, dok se druga skupina useljenika odnosi na Hrvate rođene u raznim zemljama svijeta, kojih je razmjerno malen broj.

Sudionici su zaključili da će se u budućnosti Hrvatska morati suočiti puno više s problematikom useljenika, a budući da je granična zemlja preko koje brojni migranti žele prijeći u bogatije zemlje važan je i način kako se postaviti prema suvremenim migracijama.

Na tragu socijalnoga nauka Crkve, a na temelju rasprava u odnosu na demografsku situaciju i s njom povezana pitanja iseljavanja, useljavanja i suvremenih migracija zatražili su usporavanje negativnih demografskih trendova, kao preduvjet ublažavanja populacijske polarizacije i ekonomske neravnoteže u regionalnom kontekstu.

Traže i demografski razvoj kao prioritetno hrvatsko nacionalno i strateško pitanje, ali i veća ulaganja u obiteljsku politiku i djecu, bez čega je iluzorno očekivati demografsku revitalizaciju.

Očekuju sveobuhvatne javne politike, cjelovitu provedbu strateških dokumenata uz uvođenje transparentnih kontrolnih mehanizama koji će osigurati praktičnu primjenu mjera u zadržavanju sadašnjega i privlačenju novog stanovništva, povratnika i useljenika.

Nedopustiva ravnodušnost prema iseljavanju hrvatskog stanovništva.

Smatraju da je nedopustiva ravnodušnost kojom se u Hrvatskoj promatra novije iseljavanje hrvatskoga stanovništva, iako podaci govore da je u posljednjih deset godina iz Hrvatske iselilo oko tristo tisuća stanovnika. Međusobno optuživanje i traženje krivaca za takvo stanje nije i neće riješiti problem već svehrvatski nadstranački konsenzus po tom pitanju, poručili su sudionici.

Posebnu pozornost, smatraju, treba posvetiti povratnoj migraciji, pa povratnicima treba omogućiti što bezbolniji povratak u administrativnom smislu.

Za suvremene migrantske tokove naveli su da su globalna pojava, ali da je potrebno razlikovati status izbjeglica od statusa migranta i da u oba slučaja treba poštovati red i zakonitost, jer "nije pomoć utopljeniku ukoliko se spasitelj i utopljenik zajedno utope".

Pomoć, poručili su, treba biti organizirana, usmjerena na rješavanje generatora problema vodeći, s jedne strane, računa o zaštiti domicilnog stanovništva kako bi se izbjeglo kršenje zakona, nasilje i mogući kaos. S druge strane, stoljetna tradicija Crkve i gostoljubivosti hrvatskoga naroda traži da se svakom čovjeku dobre volje omogući, u danim okolnostima, život dostojan čovjeka.

(SB/Vijesti.ba)