Prema pisanju The Wall Street Journala administracija američkog predsjednika Joea Bidena raspravlja o tome da ilegalnim imigrantima ponude po 450.000 dolara odštete jer su ih za vrijeme mandata Donalda Trumpa nehumano tretirali. Tih 450.000 dolara trebao bi dobiti svaki član imigrantske obitelji koje su za vrijeme Trumpove administracije nasilno razdvajali te su im tako uzrokovali trajne psihološke traume.

Koordinacija tri resora (Departments of Justice, Homeland Security, Health and Human Services) razmatraju po imigrantskoj obitelji ukupno isplatiti oko miliona dolara ili nešto više. Naime, američke statistike govore da su obitelji koje su ilegalno prelazile meksičku granicu u pravilu bile sačinjene od jednog roditelja i djeteta.

Bidenova administracija upravo radi na ponovnom spajanju 52 obitelji te pripremaju spajanje njih još 200. Lociraju deportirane roditelje te ih spajaju s njihovom djecom. Ti će ljudi dobiti 3 godine prava boravka i rada u Sjedinjenim državama, ali ne i status koji će im dopustiti stalni ostanak.

Pretežiti dio američke javnosti ne spori kako je razdvajanje roditelja od djece bila jedna od najbolesnijih ideja predsjedničke administracije u savremenoj povijesti Sjedinjenih država, ali je visina naknade za psihološku traumu ipak izazvala određenu polemiku u američkim medijima. Manje je u pitanju ukupni iznos odštete, koji za Sjedinjene Države nije dramatičan problem, ali osjetljiviji su principi odlučivanja - kome i zbog čega Amerika treba dati tako visoku odštetu.

Mnogi u Americi se pribojavaju kako će Bidenova politika visokih odšteta za psihičke traume imigranata ubuduće samo potaknuti rast broja ilegalnih prelazaka granice. Uz to, otvara se pitanje za što sve Sjedinjene Države trebaju preuzeti financijsku odgovornost, a za što ne trebaju. Primjerice, koliku odštetu američki porezni obveznici trebaju platiti članovima obitelji onih očajnih ljudi koji su padali sa aviona dok su pokušavali pobjeći talibanima, jer Amerikanci nisu uspjeli organizirati mirnu evakuaciju? I trebaju li uopće bilo što platiti u tom slučaju?

Neki od uglednih analitičara pitaju je li 450.000 dolara brojka ipak primjerenija za preživjele članove afganistanske obitelji kada je u stravičnom napadu američkog drona ubijeno 12 ljudi i djece zbog potpuno krive obavještajne procjene kako se na lokaciji napada okupljaju teroristi. Mora li Amerika preuzeti financijsku odgovornost za takvu užasnu pogrešku i treba li odšteta u tom slučaju biti još viša?

Treći pak sugeriraju kako je za razdvojene imigrantske obitelji prihvatljiv i iznos od 25.000 dolara odštete, ali uz, recimo, tzv. plavu karticu koja omogućuje rad u američkom agraru. Inače, ta plava kartica pokušaj je rješavanja problema velikog broja radnika bez dokumenata. Ubuduće bi ta plava kartica mogla omogućiti ostanak i rad u Sjedinjenim državama pet godina onima koji su stigli u zemlju 2012. godine te tokom 2 godine radili najmanje 100 radnih dana. Razdvojene pa ponovo spojene obitelji bile bi tek mali broj u stotinama hiljada stranih radnika u američkom agraru koji rade bez papira.

Iznos od 450.000 dolara odštete imigrantima čije su obitelji nasilno razorene u osnovi je isprika nove administracije zbog agresivne Trumpove politike nulte tolerancije prema imigrantima, a apsurd situacije u Sjedinjenim Državama u tome je što vrlo značajni dijelovi američke ekonomije zapravo ovise o velikom broju jeftinih radnika koji se bez odgovarajućih dokumenata pokušavaju zaposliti u američkim tvornicama ili na američkim poljima.

Istraživanja su pokazala kako dolazak takvih radnika ima vrlo mali utjecaj na zaposlenost i visinu nadnica domicilnog stanovništva, koje u pravilu drži poslove koji iziskuju adekvatne jezične vještine te traže višu razinu obrazovanja.

Ostaje i pitanje je li isplativije uložiti 250-300 miliona dolara predviđenih za odštete razdvojenim obiteljima u poboljšanje životnih uvjeta imigranata, bez kojih dijelovi američke ekonomije gube na konkurentnosti.